Item trackeri, uređaji koji služe za lakše lociranje izgubljenih ili zametnutih stvari, nisu novost na tržištu. Ipak, po tko zna koji put, čim Apple ulazi u određenu kategoriju proizvoda, za nju odjednom zavlada velik interes jer sve učas izlazi iz domene niše i postaje mainstream.

Koncept niti ovaj put nije nov, tehnička realizacija također nije posve nova (iako donosi značajna poboljšanja) a ni uređaj definitivno nije prvi takav. Tile je na tržištu gotovo osam godina, a Samsung ima svoje trackere od lani (trebao je, šuškalo se, i Apple ranije s njima izaći na tržište jer informacije o AirTagu “cure” još od preklani). Međutim, Apple ponovno igra na kartu jednostavnosti korištenja a u ovom slučaju kao prevagu donosi i gotovo jednu milijardu iOS uređaja koji će vam, kroz svojevrsni crowdsourcing, pomoći ako zametnete ili izgubite svoje ključeve, novčanik, kućnog ljubimca ili štogod drugo što vam je važno.

AirTag je tek nešto veći od “mede”, kovanice od pet kuna; metalna strana s Appleovim logotipom, koja se odvrće kako bi se zamijenila CR2032 baterija koja AirTagu daje autonomiju od oko godinu dana, promjera je točno kao ta kovanica. Druga je pak strana nešto šira (promjer AirTaga je 31 mm) i standardno je posve bijela, ali ako kojim slučajem AirTag naručite s neke od Appleovih inozemnih online trgovina možete ga besplatno personalizirati graviranjem četiri slova ili broja ili se, pak, možete odlučiti za simpatično nacrtan emoji ili neku kombinaciju navedenog.

Usput, sama debljina AirTaga koja je ekvivalentna debljini tri, četiri naslagane kreditne kartice nije nužno prepreka ukoliko ste zamislili AirTag staviti u novčanik; osim ukoliko vaš novčanik nije ultratanak, on se može smjestiti u neki od pretinaca.

Što je unutra?

AirTag je, s tehnološke strane, prilično jednostavan uređaj. Bluetooth LE (low energy) omogućava osnovnu povezivost i komunikaciju s drugim uređajima, UWB (ultra-wideband) donosi naprednije i preciznije funkcije lociranja, a NFC je ovdje kako bi se AirTag mogao “skenirati” i kako bi se ponešto o njemu moglo saznati ako je izgubljen. Uz još nešto dodataka (poput akcelerometra, koji AirTagu treba kako bi “znao” kada je u pokretu) te zvučnik i zamjenjivu bateriju (svojevrsni kuriozitet za Apple), to je, uglavnom - to. Kućište AirTaga osigurava IP67 otpornost na vodu i vlagu pa mu neće biti ništa pokisne li na vašem kućnom ljubimcu, padnu li vam ključevi u kišnu lokvu ili razlijete li kavu po novčaniku dok plaćate u kafiću.

Inicijalno postavljanje AirTaga počiva na istim tehnološkim čarolijama kao i povezivanje iPhonea sa slušalicama AirPods ili Beats: dovoljno ga je približiti telefonu, pričekati sekundu da ga iPhone detektira te odabrati neko od predloženih imena (ovisno o tome na što ćete ga staviti) ili upisati svoje.

Jedan korisnik na jednom Apple ID accountu može, barem zasad, imati maksimalno 16 AirTagova, a tako dugo dok je AirTag vezan uz neki Apple ID account aktivno je i vezanje AirTaga za taj korisnički profil: ako ga netko pronađe i pomisli da će ga moći lako deaktivirati, ukrasti i povezati sa svojim accountom, to se ne može učiniti dok se AirTag ne ukloni s korisničkog računa prethodnog korisnika.

Lociranje i pronalaženje

Sve se potom odvija u aplikaciji Find My na vašem iPhoneu, iPadu ili Macu, odnosno na svim uređajima koji su povezani s vašim Apple ID-om. U toj aplikaciji nova je kartica s lokacijom pojedinih predmeta, što mogu biti predmeti čije lokacije pratite AirTagovima, ali i drugi uređaji jer Apple je platformu otvorio i za konkurenciju koja je želi koristiti (trackeri Chipolo) ili koja proizvodi nešto u što ima smisla ugraditi funkcionalnost trackera (zasad nizozemski električni bicikli VanMoof i Belkinove bežične slušalice). Čak niti ne morate pokretati aplikaciju Find My: kako ste svim AirTagovima dali neko ime, možete jednostavno pitati Siri, primjerice, hey Siri, where is my wallet?.

Dok je AirTag u Bluetooth dometu vašeg telefona, Find My će reći da je predmet blizu i negdje “s vama”. Ako ste nešto zagubili u torbi, ispod deke ili u prorezima naslonjača, s telefona, tableta ili računala možete narediti AirTagu da počne bipkati te ga tako i potražiti. Zvuk nije previše glasan, ali u tihoj sobi bez problema ćete ga čuti iz torbe ili ruksaka. Te funkcionalnosti rade na baš svim uređajima koji mogu pokrenuti aktualne verzije iOS-a i iPadOS-a pa ne biste trebali odustati od ideje nabavke AirTagova zato što, primjerice, imate neki stariji model poput iPhonea 7, X ili možda XR.

Koristite li neki od iPhonea iz generacije 11 ili 12, stvari postaju mnogo zabavnije prilikom traženja jer postaje dostupna funkcija preciznog traženja (precision finding). Ti telefoni imaju ugrađen UWB (ultra-wideband) čip, U1, baš kao i sam AirTag, što ovim modelima omogućava da vrlo precizno odrede gdje se točno AirTag nalazi u prostoru te da kažu, primjerice, “3,6 metara lijevo”. Posebno je “fora” što taptic engine telefona pritom vibrira sve snažnije kako smo sve bliže traženom AirTagu.

U praksi, na otvorenom, precizno traženje funkcioniralo nam je unutar otprilike dvadesetak metara, dok je stvarni doseg u zatvorenim prostorima - zbog zidova i drugih prepreka - 10 do 15 metara. To je u skladu s očekivanjima i sa samom UWB tehnologijom čiji je zadatak isporučiti puno bandwidtha na kratkim udaljenostima te najbolje rezultate pokazuje do oko 10 metara. Svrha preciznog traženja AirTaga jest primijeniti ga u onih konačnih nekoliko metara kada znate da je tracker “ovdje negdje”, ali ga još uvijek ne vidite ili ga zbog buke ne možete čuti.

Izgubljeno — nađeno

Izgubljeni predmet s pripadajućim AirTagom u aplikaciji Find My brzo se može prebaciti u takozvani lost mode, “izgubljeni” način rada, slično kao što to možete učiniti izgubite li iPhone, iPad ili Maca. Kada AirTag “shvati” da je izgubljen (a što će mu javiti neki od iPhonea koje će putem “sresti”), počet će znatno češće tražiti druge uređaje i javljati im se kao izgubljeni tag.

Što će se dogoditi pronađe li netko vaš AirTag ovisi, donekle, o tome je li ga osoba baš primijetila i je li dovoljno tehnički potkovana za sljedeći korak. Notifikaciju o tome da se AirTag negdje nalazi svakako ćete dobiti ukoliko je ta opcija bila uključena prilikom aktiviranja lost modea: štoviše, redovito ćete dobivati update u aplikaciji Find My s porukama poput: “AirTag je posljednji put viđen na toj-i-toj  adresi…”.

Onaj, pak, tko pronađe predmet s AirTagom trebao bi se sjetiti koristiti NFC te približiti telefon samom tagu- rezultat toga je poveznica na Appleovu stranicu s informacijama o serijskom broju AirTaga (ukoliko nije izgubljen) ili informacija da je taj konkretan tag izgubljen, uz broj telefona vlasnika koji treba nazvati i odabranu poruku. AirTagovi se uredno odazivaju na NFC upite i Appleovih, ali i telefona baziranih na Androidu, s istim rezultatima.

Testiranje na terenu

Apple ne otkriva koliko često AirTagovi komuniciraju s Find My mrežom putem telefona s kojima se “druže” i “susreću”. No, u nekoliko prvih dana druženja s 4-packom AirTagova, ponešto ipak možemo zaključiti iz rezultata našeg testiranja. Kada su u blizini matičnog telefona, odnosno uređaja s istog Apple ID accounta kojem i sami pripadaju, zaključili bismo da su AirTagovi tada u prilično pasivnom modu rada, da su “mirni” i da se javljaju telefonu više-manje samo kada pokrenemo aplikaciju Find My, odnosno kada ih telefon traži.

Pasivan način rada je i glavni razlog zašto jedna baterija CR2032 može držati AirTag “na životu” godinu dana (ovdje vjerujemo Appleu jer - prerano je za provjeru te tvrdnje u praksi).

Izgubljeni AirTag dosta se češće javlja telefonima koje sretne. Kada smo namjerno “izgubili” jedan AirTag i pustili ga da “šeće” gradom, do prvog updatea lokacije prošlo je desetak minuta, no daljnje su informacije o lokaciji AirTaga dolazile brže. No, nemojte očekivati nekakav live tracking s updateom lokacije svake sekunde: AirTag tako ne radi, niti je osmišljen da tako radi.

Ako se AirTag nalazi na nekom statičnom predmetu (primjerice torbi koju ste ostavili u kafiću) i ako nije izgubljen u posve ruralnoj sredini gdje dugo neće naletjeti niti jedan korisnik iPhonea (poput psa koji je odlutao duboko u šumu), vrlo je vjerojatno da će lokacija AirTaga (i izgubljenog predmeta) biti dostupna unutar petnaestak minuta, ako ne i ranije.

Nije sve savršeno

Nekoliko je nedostataka koji su nam i više nego očiti nakon druženja s prvom verzijom AirTaga, no dobra je stvar što su gotovo sve zamjerke koje imamo softverske naravi — štoviše, vjerujemo da ih Apple može ispraviti nadogradnjama iOS-a i svoje mreže Find My.

Za početak, AirTagovi nisu idealno rješenje za predmete koje često dijelite s drugima - primjerice, za zajedničke ključeve automobila ili kućnog ljubimca kojeg potencijalno može šetati (pa i tražiti) cijela obitelj. AirTag se, naime, ne može podijeliti u sklopu family sharinga već, zasad, ostaje vezan jedino uz svoj matični telefon i njegovog vlasnika koji jedini može vidjeti lokaciju AirTaga. Ovo je pomalo problematično i stoga što će netko tko uzme ključeve obiteljskog automobila početi dobivati notifikacije da je nepoznat AirTag uz njih pa je i jedina funkcionalnost family sharinga koja je ovdje dostupna mogućnost da se takve notifikacije isključe do daljnjeg, na neodređeno vrijeme, kako ne bi previše “gnjavile” korisnike u legitimnim slučajevima kada se nepoznati AirTag nalazi uz njih. Voljeli bismo, međutim, svakako vidjeti potpunu implementaciju za dijeljenje taga s drugim članovima obitelji.

Također bi bilo lijepo vidjeti notifikaciju ukoliko se previše udaljimo od AirTaga i, primjerice, izađemo iz kuće bez nekog predmeta poput ključeva ili novčanika, uz implementaciju određenog geofencinga kako notifikacije ne bi prerano dolazile.

Cijena AirTagova, objektivno gledano, niža je od onoga što smo očekivali dok se gotovo dvije godine o njima tek nagađalo, no nedostatak je što ćete jednostavno morati nabaviti nešto dodatne opreme, poput privjesaka, želite li objesiti AirTagove o svoje ključeve (drugi trackeri u pravilu imaju rupu za privjesak).

S druge strane, dodatna oprema nije nužna prilikom stavljanja AirTaga u novčanik, putnu torbu ili ruksak, iako u slučaju torbi ima argumenata i za i protiv toga da AirTag bude vidljiv: ako je vidljiv s vanjske strane torbe, veće su šanse da će ga netko skenirati NFC-om i nazvati vlasnika da vrati predmet - ali su i veće šanse da bi netko nečasnih namjera mogao ukrasti takvu torbu i jednostavno odmah odbaciti AirTag.

Zanimljivi, ali ne i nužni

AirTagove treba promatrati primarno kao tracker za stvari koje potencijalno možete izgubiti ili zametnuti, ne nužno kao stvarčicu koja će vrijedne predmete zaštititi od krađe.

Ono što, zapravo, kupujete AirTagom nije toliko sam hardver, već pristup Find My mreži gdje skoro milijarda iOS uređaja u svijetu potencijalno može tražiti vaše ključeve, mačku ili psa. Potpisnik ovih redova nikada nije izgubio ključeve ili novčanik, no ipak, mora se priznati da je dobar “štos” vidjeti da su i svi ti predmeti odjednom online i gdje se trenutačno nalaze - naročito ako ste ljubitelj gadgeta.

Budućnost vjerojatno ionako nije samo u samostalnim trackerima već i u predmetima u koje su oni već ugrađeni i gdje takvo što ima smisla, poput bicikala, kišobrana, slušalica ili putnih torbi. No, ukoliko ste vezani uz Appleov univerzum u pogledu mobilnih uređaja koje trenutačno koristite, AirTagovi su vrlo simpatičan dodatak - iako sasvim sigurno ne i nužan - te predstavljaju više nego uspjelu implementaciju trackera.