Znoj sadrži bogatstvo bioloških informacija koje bi, uz pomoć umjetne inteligencije i senzora sljedeće generacije, mogle transformirati način na koji pratimo svoje zdravlje i dobrobit, sugerira nova studija. Studija, objavljena u časopisu Journal of Pharmaceutical Analysis, ispituje potencijal znoja za praćenje hormona i drugih biomarkera u stvarnom vremenu, doza lijekova i ranog otkrivanja bolesti poput dijabetesa, raka, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.

Uređaji za praćenje znojenja

"Skupljanje znoja je bezbolno, jednostavno i neinvazivno“, pišu istraživači Tehnološkog sveučilišta u Sydneyju (UTS) koji u znoju vide atraktivnu alternativu krvi ili urinu, posebno za kontinuirano praćenje u stvarnom vremenu. "Informacije koje nam može pružiti znoj zanimat će svakoga tko uz pomoć nosivih uređaja kao što je Apple Watch prati otkucaje srca, broj koraka ili krvni tlak.“

Na tržištu već postoje uređaji za praćenje znojenja, poput Gatorade flastera za znoj, naljepnica za jednokratnu upotrebu koje se uparuju s aplikacijom za analizu brzine znojenja i gubitka natrija te pružanje prilagođenih savjeta. Nedavni napredak u mikrofluidici, rastezljivoj elektronici i bežičnoj komunikaciji doveo je do nove generacije nosivih senzora. Ovi tanki, fleksibilni flasteri prianjaju na kožu i kontinuirano uzorkuju znoj.

U suradnji s AI

U kombinaciji s umjetnom inteligencijom, smatraju istraživači, ovi uređaji mogli bi detektirati specifične metabolite i interpretirati složene biokemijske obrasce, ponuditi personalizirane zdravstvene uvide i rano upozoravati na niz bolesti. Sportaši bi tako mogli pratiti gubitak elektrolita tijekom treninga i prije natjecanja pružiti dokaz da ne uzimaju doping. Dijabetičari bi pak mogli nositi flaster koji detektira promjene glukoze putem znoja umjesto krvnih pretraga.

Umjetna inteligencija može obrađivati ​​ogromne skupove podataka kako bi povezala suptilne molekularne signale u znoju sa specifičnim fiziološkim stanjima. Sljedeći korak, predlažu autori, jest integracija s kompaktnim uređajima niske snage i sigurnim prijenosom podataka. Poput mikrofluidnih uređaja, dovoljno osjetljivih za detekciju glukoze i kortizola, kakvi se upravo razvijaju na Sveučilištu u Torontu.

"Nismo daleko od budućnosti u kojoj vam nosivi uređaji mogu reći kada imate visoke razine hormona stresa i praćenjem toga tijekom vremena možete utvrditi jeste li u riziku od kroničnih zdravstvenih stanja“, zaključuju istraživači.