Edge MTB novo je najmanje biciklističko računalo predstavljeno unutar zacijelo najpoznatije linije "ciklokompjutera" na svijetu. Stvoreno je s idejom da ponudi robusnost i neke značajke potrebne brdskim biciklistima, a pojedine mogućnosti "općeg tipa" namjerno su izbačene, vjerojatno kako bi se napravila jasna funkcionalna distinkcija u odnosu na nešto jeftiniji Edge 540, odnosno malo skuplji (i još noviji) Edge 550. U tom procesu dobiven je nišni proizvod, koji će ciljanoj publici – jahačima trailova i krotiteljima spustova – ponuditi ono što želi, ali za veliku većinu će Edge 540 (i njegov nasljednik) biti svestranija, praktičnija te u konačnici prikladnija opcija. S Edge MTB-om na volanu odvozili smo preko tisuću jesenskih kilometara po brdima Hrvatskog zagorja i obroncima Medvednice, pa slijedi preko nekoliko dojmova "s terena".

Krenimo od najupečatljivijeg segmenta Edgea MTB: njegove veličine i konstrukcije. S dimenzijama od 50,4 x 77,8 x 19,8 milimetara, Edge MTB gotovo je iznenađujuće malen; 2,13-inčni ekran tek mu je marginalno veći od kutije šibica. Ekran, kao i čitavo područje oko njega, prekriveni su robusnim Gorilla Glassom. Kućište je načinjeno od čvrste plastike, koja je na svim kritičnim dijelovima – tu mislimo na cijeli okvir ekrana, gdje se nalaze tipke – omotana debelom gumom. Opisana je izvedba stvorena za preživljavanje uobičajenih putešestvija brdskih biciklista, koje podrazumijevaju prolaske kroz kaljužu, drmusanje po stijenama i padove po šumskim stazama. Službeni rejting otpornosti na vanjske utjecaje je IPX7, što jamči preživljavanje prskanja vode, kiše i snijega. Praksa je pokazala kako ni debele naslage blata ne stvaraju nikakve poteškoće u radu Edgea MTB – gumena ovojnica učinkovito čuva tipke od prodora prljavštine, a sam uređaj nakon vožnje se jednostavno obriše mokrom krpom, čime se vraća u prvotno stanje.

Teško tipkanje

Funkcionalni nedostatak spomenute gumirane zaštite jest to što otežava korištenje samih tipki. Njih, naime, nije lako pritisnuti, osobito ako ne pogodite sredinu tipke, što u rukavicama i pri stanovitoj brzini nije uvijek trivijalno.

Tipki je ukupno sedam. Tri su na lijevom boku, dvije na desnom, i po jedna na donjem lijevom i desnom uglu uređaja. Zašto toliko? Zato što Edge MTB, poput Edgea 540 i 550, nema ekran osjetljiv na dodir, pa ćete sve te njegove tipke često pritiskati – osobito isprva, dok bezbrojne opcije i sučelje uređaja prilagođavate svojim preferencijama.

Sve radnje lakše je izvesti na Edgeovima s touchscreenom, uključujući one najtrivijalnije. Primjerice, ako želite zamijeniti poziciju brzinomjera i metraže savladanog uspona, na Edgeovima iz linija 800 i 1000 jednostavno biste držali prst na željenim pločicama, i povukli ih na nova mjesta. Na Edge MTB-u prvo se morate probiti do izbornika, gdje se uopće pristupa ekranima za praćenje aktivnosti, potom na željenom ekranu odabrati preferirani broj prikazanih podataka (od jednog do njih 10), zatim konkretne podatke za svako "polje", te tada označiti željeno polje i, korištenjem dviju tipki na lijevom boku, odvući ga na novu poziciju. Može se, ali da je ugodno – pa i nije.

Slično nam je bilo i za vrijeme vožnje, kad smo se htjeli prebacivati između pojedinih ekrana s različitim podacima – primjerice, s karte na pregled uspona, ili s ekrana gdje smo pratili podatke o trenutačnoj vožnji, na "sekundarni" ekran, gdje smo rasporedili informacije općenitijeg tipa, poput vremena, vremenske prognoze, trenutačne temperature, vremena zalaska sunca i preostalog postotka baterije. Na modelima s touchscreenom samo treba kliznuti prstom po ekranu, a Edge MTB traži pritiskanje tvrdih tipki na lijevom boku, za što treba pustiti jednu stranu volana (samim time i pripadajuću kočnicu) te uložiti koncentrirani napor da tipke zaista bivaju pritisnute, i da dođemo do onoga što smo tražili.

Kad je riječ o konkretnim podacima koje Edge MTB može izmjeriti i prikazati, lista je impresivna. Brzina, prosječna brzina, brzina po krugu, maksimalna brzina, ukupna i preostala udaljenost, udaljenost po krugu, ukupno vrijeme vožnje, vrijeme kruga, ukupni broj metara uspona ili spusta, trenutačna nadmorska visina, postotak nagiba terena, potrošene kalorije, vrijeme izlaska i zalaska sunca, trenutačna temperatura te temperaturni minimum i maksimum u posljednja 24 sata – sve to samo je dio cjelokupne ponude. Povezivanjem dodatnih ANT+ senzora, popis se dodatno širi; primjerice, koristili smo Garminov sat Tactix Charlie za prikaz broja otkucaja srca na ekranu Edgea MTB, a na isti način mogu se dodati senzori za stvari poput kadence i snage pedaliranja.

Sve te silne metrike prikazuju se u jednostavnom brojčanom obliku, ali za mnoge od njih Garmin nudi i dopadljiv grafički prikaz, pa unutar svakog profila aktivnosti možete imati više ekrana s dijagramom rada vašeg srca, visinskom konfiguracijom terena, i tome slično.

Nepodnošljiva glatkoća jurnjave

Implementirane su i neke zanimljive informacije namijenjene brdskim biciklistima, poput broja i udaljenosti skokova, vremena provedenog u zraku, te takozvani grit i flow, dvije Garminove vlastite metrike, koje opisuju težinu staze (nagib, promjene smjera, generalna tehnička zahtjevnost) te glatkoću i ritmičnost, kojom smo ju odvozili. Pojednostavljeno, grit bi nam trebao dati do znanja koliko je staza bila teška, a flow koliko smo ju kvalitetno prošli.

Sve te specijalizirane metrike oslanjaju se na zacijelo najveću tehnološku novinu Edgea MTB u odnosu na Edge 540 i bazičnije modele iz linije Edge: GNSS (GPS) čipset s podrškom za bilježenje podataka o trenutačnom položaju pet puta u sekundi – 5 Hz. Taj 5-hercni način rada aktivira se prilikom spusta, kad koristimo profile "Enduro MTB" i "Downhill MTB", a naznačen je ljubičastim trokutićem s natpisom "5Hz" u gornjem lijevom uglu ekrana. Ideja je da prilikom brzih i tehnički kompleksnih spustova još uvijek zadržavamo kvalitetno praćenje putanje našeg bicikla; kod standardnog snimanja pri 1 Hz, kakvo se koristi na brojnim drugim ciklokompjuterima i na, primjerice, mobitelima, neke nagle promjene smjera ne bi bile zabilježene. U praksi se ne radi o revolucionarnom dodatku, ali to ne mijenja činjenicu da je zabilježena putanja vidno zaglađenija nego kad ne koristimo 5-hercno praćenje pozicije. Kako znamo? Jer smo, radi usporedbe, isti spust snimili unutar profila "Mountain" i "Road", gdje se 5 Hz način rada ne aktivira. Imajući to na umu, radi se o zgodnom dodatku za ciljanu publiku, a i nečemu za što Garmin očito vidi širu primjenu, s obzirom na to da je 5-hercni način rada implementiran u sve nove Edgeove, uključujući "najslabiji", Edge 550.

Naravno, 5-hercni režim rada pojačano guta bateriju, točnije, skraćuje ju za nekakvih 50%. Prema službenim specifikacijama, autonomija u slučaju vrlo zahtjevnog rada (5 Hz praćenje pozicije, četiri uparena ANT senzora i mobitel, neprestano aktivno pozadinsko osvjetljenje) iznosi "do 14 sati". U vožnjama u kojima smo koristili sve to, ali i navigaciju po jednoj od zagorskih biciklističkih ruta, te maksimalnu svjetlinu ekrana (umjesto automatske), uređaj nam je pri kraju trosatne vožnje sugerirao prebačaj u štedljivi režim rada, gdje se dio funkcija isključuje. To smo s gnušanjem odbili, te tu vožnju završili s dvadesetak posto baterije "na lageru", dakle, još uvijek unutar zone komfora.

Dodatno osvjetljenje

Postavlja se pitanje: ima li potrebe neprestano držati aktivnim pozadinsko osvjetljenje ekrana, i forsirati ga na maksimalnu svjetlinu? Stava smo da – ima. Iako Edge MTB koristi transreflektivni TFT ekran, koji bi, u teoriji, pod izravnim suncem trebao biti lakše čitljiv nego kad je oblačno, u vožnjama u trajanju do tri sata pokazalo nam se mnogo ugodnijim naprosto koristiti pozadinsko osvjetljenje, koje bi čitljivost ekrana dovelo na razinu da uopće ne moramo razmišljati o toj stavci. Bez pozadinskog osvjetljenja, imali smo osjećaj da se moramo pažljivije "zagledati" u brojke koje su nas zanimale, kako bismo ustanovili što piše. Gubi li se dio blagodati transreflektivnog sloja zbog debelog Gorilla Glassa, ili vaš autor polako ćoravi – možemo samo nagađati.

Općenito je kvaliteta prikaza tehnički jedva prosječna, ali u praktičnom smislu "dovoljno dobra". Transreflektivni TFT zasloni karakteristični su po ispranim bojama, a razlučivost od 240 x 320 točaka, razvučena na 2,13 inča, daje nisku gustoću piksela, no za prikaz brojki, grafova i navigacije, sve je to sasvim sporedno, s obzirom na to da se svaka prezentirana informacija naposljetku može uspješno pročitati.

Svaka, osim onih najsitnijih, za čiji je uredan prikaz ekran ipak premalen. Jedan primjer jest prikaz trenutačnog postotnog nagiba uspona, unutar značajke ClimbPro. Naime, kad naiđemo na brdo, koje Edge MTB prepoznaje u svojim kartama – tvornički su instalirane karte Trailforks i TopoActive, a možemo dodati i vlastite – automatski se aktivira prikaz predstojećeg uspona, s grafičkim pregledom strmine, ukupnom duljinom i brojem vertikalnih metara koje valja savladati. Dok se penjemo, Edge MTB automatski prati napredak, s ciljem da nam ponudi detaljan uvid u razmjere izazova, i pomogne nam u doziranju energije. Trenutačni postotak nagiba prikazuje se na samom grafu uspona, u malenom pravokutniku, a da biste dokučili što tamo piše, morat ćete se jako približiti ekranu. Također, premda odrađeni dio uspona postaje zasivljen, nerijetko nam se događalo da letimičan pogled nije bio dovoljan kako bismo ustanovili u kojem se stadiju uspona trenutačno nalazimo, već smo se i za to trebali usredotočiti više no što bismo nužno htjeli. Dio "problema" leži i u samoj prirodi brdskog biciklizma, aktivnosti koja podrazumijeva pentranje po kamenju, korijenju drveća i drugim oblicima grbavog terena, gdje ekran ciklokompjutera rijetko kad miruje.

Sve navedeno ne smatramo nedostatkom Edgea MTB, već posljedicom njegove izuzetno kompaktne izvedbe. Već je na malo većem Edgeu 540, čiji ekran po dijagonali broji 2,6 inča, ClimbPro lakše čitljiv. Potencijalni kupci Edgea MTB trebaju biti svjesni činjenice da se na račun kompaktnosti uređaja odriču jednog dijela ugode korištenja – i taj im kompromis mora biti prihvatljiv.

Usko specijaliziran

Zvuči gotovo nevjerojatno, ali ovim megalomanskim opisom pokrili smo tek dio svega onoga što Edge MTB može. Pojedine vrlo zanimljive mogućnosti, poput detekcije pada i automatsku dojavu odabranom kontaktu, ili podrške za električne bicikle (pa na Edgeovom ekranu vidimo preostali kapacitet baterije i odabrani režim podrške pedaliranju), nismo spomenuli, jer ih nismo imali prilike testirati – eMTB je u planu za iduću godinu, a za padove konkretnih planova nemamo. Nismo se bavili ni nekim osnovnim funkcijama, koje su dio svakog ozbiljnijeg ciklokompjutera, poput primanja obavijesti o telefonskim pozivima i mobilnih notifikacija iz odabranih aplikacija, kao ni pojedinim detaljima, kao što su integrirani podsjetnici za uzimanje vode i hrane za vrijeme vožnje, koje je, srećom, moguće isključiti.

Imajući sve navedeno na umu, možemo se tek vratiti na misao s početka recenzije te ponoviti kako se radi o najuže specijaliziranom ciklokompjuteru unutar linije Edge. Ako ne vozite po planinskim i šumskim stazama, praktički nema razloga da ga odaberete ispred Edgea 540 ili (još bolje) 550, jer će vam oni biti funkcionalno svestraniji i, zbog nešto većeg ekrana, ugodniji za korištenje. Za okorjele brdske bicikliste, shreddere i skakače, Edge MTB ima neke vrijedne dodatke, no u konačnici, najvažnijim se doima njegova zaista neuništiva konstrukcija. Možda je, stoga, ključno pitanje – koliko često padate?