Paralelno lansiranje "prozirnih" raketa u edukacijske svrhe
Što kada bi rakete bile prozirne i kada bismo mogli vidjeti kako funkcioniraju iznutra, troše gorivo i odbacuju svoje dijelove? Odgovor nudi kratki edukativni video
![](/img/paralelno-lansiranje-prozirnih-raketa-u-edukacijske-svrhe_cDwY6r.png)
Često na našim stranicama imate prilike pročitati najnovije vijesti o aktualnim lansiranjima raketa – od onih SpaceX-a, NASA-e, pa do propalih pokušaja kao što je nedavno bio raspad kineskog "Dugog marša". Ove se vijesti obično bave pitanjima tko je, kada i zašto lansirao pojedinu svemirsku letjelicu, njihovim misijama i posljedicama, no rijetko se bavimo samom tehnologijom lansiranja.
Razvoj raketa kroz više od pola stoljeća donio je razne oblike, ideje, i načine njihovog funkcioniranja. Od klasičnog odbacivanja jednog ili više stupnjeva, pa preko višestruko iskoristivog Space Shuttlea, polako se kreće prema potpunoj ponovnoj upotrebljivosti raketa, u čemu trenutačno prednjači SpaceX. Svaka državna ili privatna svemirska organizacija imaju svoj pogled na ovu temu, a njihovi inženjeri na različite načine ostvaruju cilj lansiranja tereta u orbitu ili dalje.
Usporedba u stvarnom vremenu
Upravo na ovu temu pojavio se kratak, ali zanimljiv edukativni video na YouTube kanalu Hazegrayart, koji se i inače bavi raketnom tehnologijom. Video je naslovljen "Kada bi rakete bile prozirne", a prikazuje animaciju rada četiriju vrlo poznatih raketa, ali sa sasvim drugačijim načinom smještaja i trošenja goriva te rasporedom stupnjeva koji se odbacuju.
U videu su paralelno prikazana lansiranja NASA-ine rakete Saturn V kakva je nosila misije Apollo prema Mjesecu, umirovljenog Space Shuttlea, SpaceX-ovog Falcona Heavy koji je, primjerice, u svemir lansirao Teslin Roadster te novog NASA-inog rješenja za lansiranje velikih tereta i povratak ljudi na Mjesec, Space Launch System (SLS, koji je još u razvoju).
Sve četiri rakete virtualno su lansirane iz Svemirskog centra Kennedy na Cape Canaveralu, s lansirnog kompleksa 39, a pratiti ih se može, u stvarnom vremenu od desetak minuta, od lansiranja do ulaska u orbitu. Plavom bojom označen je tekući kisik, narančastom tekući vodik, a crvenom kerozin unutar samih letjelica. Uživajte.