Tekst sadrži spoilere, ali ako ste pratili medijske objave o hakerskim incidentima u prošlom desetljeću, za većinu događaja koje serije opisuje, već ionako znate da su se dogodili.

Četverodijelna dokumentarna serija "Most Wanted: Teen Hacker", koja se trenutno prikazuje na platformi HBO Max (do sada su prikaze tri epizode, posljednja će se emitirati 26. rujna), donosi nevjerojatnu i uznemirujuću istinitu priču o Juliusu Kivimäkiju, finskom hakeru kojeg je FBI svojedobno proglasio jednim od najopasnijih na svijetu. Seriju je režirao nagrađivani finski filmaš Sami Kieksi. Kroz nju gledatelji dobivaju izravan uvid u um mladića koji je s nevjerojatnom lakoćom i bez trunke kajanja izvodio napade diljem svijeta. Od lažne dojave o bombi koja je prizemljila putnički zrakoplov do ucjene 33.000 pacijenata psihoterapijske klinike, Kivimäkijeva karijera vrhunac je priče o tome kako digitalno oružje u rukama sociopata može uzrokovati stvarnu, fizičku i emocionalnu bol.

Ono što seriju čini posebno dojmljivom jest izravan razgovor s Kivimäkijem, koji trenutno služi zatvorsku kaznu. Njegov nastup je hladan, proračunat i prožet arogancijom. Čak i suočen s posljedicama svojih djela, on ne pokazuje suosjećanje. Dapače, u jednom trenutku izjavljuje: "Mnogi će možda misliti da se opet pravim žrtvom, ali malo je vjerojatno da je među tih 30.000 žrtava mnogo onih koji su propatili zbog ovog slučaja koliko i ja." Ta izjava sažima njegovu potpunu odvojenost od stvarnosti i patnje koju je prouzročio. Stručnjak za kibernetičku sigurnost Brian Krebs, koji je godinama pratio Kivimäkija i također se pojavljuje u dokumentarcu, opisuje ga kao osobu koja "uživa gledati druge kako se muče" i koja je "potpuno nesposobna za kajanje". Njegova djela nisu bila motivirana ideologijom ili aktivizmom; bila su potaknuta željom za moći, kaosom i, naravno, novcem u obliku kriptovaluta.

Jedna od žrtava se ubila

Kivimäkijev popis "postignuća" je zapanjujući. Kao 17-godišnjak i istaknuti član hakerske skupine Lizard Squad, sudjelovao je u masovnom DDoS napadu (preopterećivanje poslužitelja) koji je na Božić 2014. srušio PlayStation i Xbox mreže, onemogućivši milijunima korisnika igranje.

Iste godine, nakon što ga je na Twitteru naljutio tadašnji predsjednik Sony Online Entertainmenta John Smedley, Kivimäki je nazvao aviokompaniju, lažno se predstavio kao Smedley i dojavio da se u zrakoplovu kojim je Smedley letio nalazi bomba. Američko ratno zrakoplovstvo diglo je lovce F-16 i prisililo putnički avion na izvanredno slijetanje.

Kasnije je bez srama na Sky Newsu preuzeo odgovornost za rušenje gamerskih mreža, arogantno komentirajući kako bi bio zabrinut da djeca nemaju ništa pametnije raditi na Božić.

Njegova okrutnost eskalirala je kroz "swatting" – lažne dojave o teškim zločinima na adresama svojih meta, što bi rezultiralo upadom teško naoružanih specijalnih policijskih postrojbi. Žrtve su bili njegovi online protivnici, djevojka koja ga je odbila, pa čak i obitelj FBI agenta koji ga je istraživao.

Vrhunac njegove bezobzirnosti bio je napad na finsku psihoterapijsku kliniku Vastaamo. Ukrao je bazu podataka s najintimnijim bilješkama o 33.000 pacijenata te prvo ucijenio kliniku za 40 bitcoina. Kada su odbili platiti, okrenuo se izravnoj ucjeni pacijenata, tražeći od svakoga po 200 do 500 eura u bitcoinima kako njihove najdublje tajne ne bi bile objavljene.

Curenje podataka šokiralo je Finsku i dovelo do najmanje jednog samoubojstva.

Metode kaosa: Socijalni inženjering i dostupne skripte

Iako se Kivimäkija opisuje kao vještog hakera, važno je razumjeti da metode koje su on i Lizard Squad koristili prije desetak godina nisu nužno zahtijevale genijalnost, već kombinaciju tehničkog znanja, drskosti i dubokog razumijevanja ljudske psihologije. Njihovi napadi uvelike su se oslanjali na socijalni inženjering i korištenje lako dostupnih alata, tzv. "skripti".

Socijalni inženjering je, laički rečeno, umjetnost manipulacije ljudima kako bi odali povjerljive informacije. Umjesto probijanja kompleksnih digitalnih zaštita, napadač cilja najslabiju kariku – čovjeka. Lažna dojava o bombi u zrakoplovu klasičan je primjer: Kivimäki nije hakirao sustav kontrole leta, već je telefonskim pozivom, glumeći drugu osobu (pretexting), uvjerio službenika da poduzme drastične mjere. U to doba, tehnike poput "phishinga" (slanje lažnih e-mailova koji mame na odavanje lozinki) i "vishinga" (glasovni phishing putem telefona) bile su iznimno učinkovite. Hakeri su se predstavljali kao IT podrška, bankari ili direktori kako bi stekli povjerenje i izvukli podatke.

Drugi stup njihovog djelovanja bili su gotovi alati i skripte koje su razvijali iskusniji hakeri i koji su bili dostupni na hakerskim forumima. Skupine poput Lizard Squada koristile su moćne alate za izvođenje DDoS (Distributed Denial of Service) napada, kojima se poslužitelji žrtve preplavljuju golemom količinom prometa sve dok se ne sruše. Nakon napada na Sony i Microsoft, Lizard Squad je čak pokrenuo komercijalni DDoS-for-hire servis, prodajući usluge izazivanja kaosa drugima. To pokazuje da cilj nije bio samo destrukcija, već i profit. Korištenjem ovakvih alata, tzv. "script kiddies" mogli su izvoditi razorne napade s minimalnim tehničkim predznanjem.

Zatvorska kazna

Nakon godina skrivanja i života na visokoj nozi diljem Europe, Kivimäki je konačno uhićen u Francuskoj 2023. godine, nakon što je policija intervenirala zbog prijave obiteljskog nasilja. Osuđen je na nešto više od šest godina zatvora, no zbog finskog zakona, mogao bi izaći na slobodu već iduće godine.

Dokumentarac "Most Wanted: Teen Hacker" stoga nije samo kronika zločina, već i upozorenje. Kao što ističe portal KrebsOnSecurity, Kivimäki je dokaz kako jedna osoba, naoružana vještinom i potpunim nedostatkom empatije, može izazvati štetu na globalnoj razini. Tehnologija se mijenja, alati postaju sofisticiraniji, ali prijetnja koju predstavljaju zlonamjerni pojedinci ostaje trajna.