Tijekom prosinca američko je Ministarstvo pravosuđa bilo zakonski primorano objaviti velike količine osjetljivih dokumenata povezanih sa slučajem Jeffreyja Epsteina, pa su prionuli masovnom skrivanju preosjetljivih podataka u njima. Nećemo ovdje ulaziti u političke motive onoga što je i zašto u tim dokumentima zaista redigirano, već ćemo se baviti samo tehničkom stranom priče – onom u kojoj su napravljeni određeni propusti, koji su omogućili bilo kome ukloniti redakciju s nekih dokumenata i doći do podataka koje su vlasti željele ostaviti skrivenima.

"Hakeri" otkrili copy/paste

Iako su dokumenti, dakle, službeno objavljeni u .pdf formatu s redigiranim (zacrnjenim) dijelovima, korisnici su vrlo brzo pronašli načine za pročitati skriveni tekst. Iako su neki mediji pisali da je riječ o "hakiranju" i kako su "tehnološki spretni" korisnici uspjeli ukloniti crne trake s teksta, istina je daleko banalnija – na određenim dokumentima redakcije su poništene korištenjem osnovne metode: copy/paste.

Naime, kad se zacrnjeni tekst označi u objavljenim dokumentima, pa potom kopira i zalijepi u kakav tekstualni editor, on postaje – sasvim normalno čitljiv. Za to su krivci isključivo oni koji su radili redakcije, odnosno njihovo (ne)poznavanje tehnikalija, koje je dovelo do amaterske pogreške.

U procesu redigiranja često se primjenjuje metoda koja mijenja samo izgled dokumenta – preko teksta se iscrtava crni pravokutnik ili se koristi alat za isticanje (highlight) tamne boje. Oni koji se time bave potom pretpostavljaju da je informacija uklonjena jer više nije vidljiva na ekranu, no digitalna struktura PDF formata često zadržava skrivene slojeve, ugrađeni tekst i metapodatke. Jednom kada se takav dokument javno distribuira, s njime se zapravo objavljuje cijela datoteka, sa svim njezinim slojevima, koje, kako vidimo, mogu razotkriti i osobe s osnovnim informatičkim znanjem.

Podaci nisu trajno uklonjeni

S druge strane, sigurna redakcija mora biti tehnički proces trajnog uklanjanja osjetljivog sadržaja iz same strukture dokumenta. To podrazumijeva brisanje teksta iz sloja sadržaja, uklanjanje skrivenih objekata i čišćenje metapodataka koji bi mogli otkriti interne linkove ili povijest revizija. Ono što su redaktori morali napraviti, ako su zaista željeli sakriti dijelove teksta, bio je proces "poravnavanja" (flatten) dokumenata, koji bi ga "očistio" i tekst u pozadini zaista zamijenio crnim pravokutnicima. Tu, pak, dolazimo do novog mogućeg izvora problema.

Kako su neki primijetili, za uređivanje i redigiranje Epsteinovih dokumenata korištena su Adobeova softverska rješenja za rad s .pdf dokumentima. Ona, pak, omogućavaju opisano "čišćenje" datoteka. U njihovim službenim dokumentima može se pronaći sljedeća informacija: U profesionalnim alatima poput Acrobat Pro verzije, korisnici moraju koristiti specifične naredbe unutar izbornika 'Redact a PDF'. Postupak započinje odabirom opcije 'Sanitize document', nakon čega slijedi naredba 'Remove all'. Ključni korak u ovom procesu je obavezno spremanje "sanirane" datoteke, čime se jamči da je sav vidljivi, ali i skriveni sadržaj trajno uklonjen prije dijeljenja.

Za sve je kriv DOGE?

No, sve navedeno vrijedi za Acrobat Pro, dakle za plaćenu verziju – što nas dovodi do posljednje zanimljivosti vezane uz ovaj slučaj. Naime, kad je Muskov odjel DOGE početkom godine krenuo u veliku akciju "ušteda", među prvim žrtvama bili su ugovori za softverske licence, među kojima i onaj s Adobeom. Je li time državnim službenicima onemogućeno korištenje Pro verzije, pa samim time i kvalitetno redigiranje Epsteinovih dokumenata? Teoretičari zavjere i internetski komentatori već imaju mnogo teorija o tome…

U sklopu revizije državne potrošnje, DOGE jest identificirao tisuće "nekorištenih" softverskih licenci diljem saveznih agencija, uključujući i one za Adobe Acrobat Pro, pa naložio njihovo ukidanje ili zamjenu nekom jeftinijom alternativom. Taj odjel je ranije slavio ukidanje više od 11.000 Adobe licenci kao "pobjedu nad birokratskim rasipništvom", no ironija je u tome da je mjera koja je trebala uštedjeti novac poreznih obveznika sada, možda, rezultirala nemjerljivom štetom za reputaciju pravosudnog sustava i privatnost uključenih osoba.