The Blue Marble (plava pikula) poznata je fotografija Zemlje koju je 7. prosinca 1972. snimila posada svemirske letjelice Apollo 17 i prikazuje naš planet kako ga do tada čovječanstvo nije vidjelo – u jednom kadru, zapanjujuća plava boja na crnoj pozadini svemira, bez granica, vidljivih gradova ili ljudske aktivnosti općenito. Astronautima se Zemlja učinila malenom poput pikule i lijepom, ali ranjivom, pa je ta slika postala jedan od simbola ekološkog pokreta te je do danas jedna od najčešće objavljivanih fotografija našeg planeta. No, kako su Apollo misije dobile nasljednika u programu Artemis, stigla je i nova "plava pikula" snimljena iz kapsule Orion.

Snimio ju je zapovjednik misije Artemis II Reid Weisman, digitalnom kamerom u visokoj rezoluciji, nedugo nakon što je njegova svemirska letjelica ubačena u translunarnu orbitu. I ovaj prizor prikazuje Zemlju kao cjelinu, obasjanu specifičnim plavim i smeđim nijansama, ali uz više vidljivih detalja – poput zelene aurore koja dodatno osvjetljava tanku Zemljinu atmosferu.

Ova je snimljena – noću

Na snimci su jasno vidljive dvije aurore, smještene u gornjem desnom i donjem lijevom dijelu, dok se u donjem desnom kutu uočavaju zvijezde i sjaj natrijevog sloja atmosfere. Ti rijetki detalji postali su vidljivi u trenutku kada je Zemlja zaklonila Sunce, čime je stvoren efekt pomrčine koji je omogućio letjelici Orion da snimi tamnu stranu planeta.

Iako fotografija na prvi pogled ostavlja dojam dnevnog svjetla, zapravo je snimljena s noćne strane Zemlje, koja je u tom trenutku bila osvijetljena isključivo mjesečinom. To se može primijetiti i kad se pogleda uhvaćeni dio Španjolske – upaljena svjetla tamošnjih gradova jasno se ističu.

Specifični su uvjeti omogućili bilježenje iznimno blijedih detalja, poput polarnog svjetla, zvijezda i natrijevog sloja u atmosferi, a da pritom sam planet ne postane preeksponiran na konačnoj slici. Za razliku od uobičajenih prikaza dnevne strane Zemlje, gdje su zvijezde nevidljive zbog snažnog bljeska sunčeve svjetlosti i niskih postavki ISO osjetljivosti, ove su snimke zahtijevale poseban tehnički pristup. Budući da se Sunce nalazilo iza Zemlje u odnosu na položaj letjelice i snimatelja, posada je morala prilagoditi kameru uvjetima ekstremno niskog osvjetljenja.

Analiza EXIF metapodataka otkriva da je za postizanje ovakvog rezultata korišten široki otvor blende (f/4) uz iznimno visoku ISO osjetljivost od 51.200. Uz relativno dugu ekspoziciju od jedne četvrtine sekunde, kamera je uspjela prikupiti dovoljno svjetlosti da zabilježi zvijezde u pozadini, što ovim fotografijama daje nesvakidašnju estetsku i dokumentarnu vrijednost. NASA ja objavila još jednu fotografiju, snimljenu nekoliko trenutaka prije ove, s kraćom ekspozicijom, na kojoj se bolje vidi noć nad našim planetom. Objavili su, dakako, usporedbu i s originalnom "plavo, pikulom" iz 1972. godine.

Prema riječima zapovjednika Wisemana, ovi prizori zajedništva i ljepote planeta prate astronaute na njihovom povijesnom putovanju dok ih ostatak čovječanstva promatra sa Zemlje. Želite li si novu fotografiju Zemlje postaviti na pozadinu monitora ili mobitela, u punoj je rezoluciji možete pronaći ovdje.