Call of Duty: Black Ops Cold War - Ne tako hladni rat

Novi Call of Duty stigao je i odveo nas u vrijeme hladnog rata, ispričao nam špijunsku priču, a zatim nas poslao na jedno od najzabavnijih online napucavanja ove godine.

Daniel Lučić ponedjeljak, 30. studenog 2020. u 13:41
INFO
Proizvođač/Izdavač Treyarch, Raven Software / Activision
Žanr FPS
Platforme PC, PS4, PS5, XOne, XSX
Min. konfiguracija Win 7 x64, i3-4340 / FX-6300, 8 GB RAM, GTX 670 / HD 7950, 82 GB prostora na disku
URL http://www.callofduty.com/blackopscoldwar

Ni na čije iznenađenje, godina 2020. bila je plodna za Call of Duty, koji je dobio još jedan nastavak. Nakon Modern Warfarea, koji je iz temelja promijenio tehnologiju i formulu Call of Dutyja, zadržavši pritom duh serijala, vratio se Black Ops. Treyarchov serijal nastavio je svojim tijekom, ne mareći suviše za promjene iz Modern Warfarea, te šesta igra ovog kanona tako stiže temeljena na starom poznatom engineu, i nastavlja graditi priču o posebnim jedinicama Black Ops, iako ovaj put u nekim prošlim vremenima. 

Nakon što je prethodni Black Ops na tržište plasiran bez tradicionalne kampanje, razvojni se tim vratio starim principima i ovaj je put podjednaku pozornost posvetio iskustvu za jednog igrača i multiplayeru, a obje komponente u ovom su nastavku dosad najbogatije. Kampanja je razgranata, prati više vremenskih crta i nudi više završetaka, a multiplayer je podijeljen na kooperativna i versus iskustva, te se uza sve novosti, nadovezuje na postojeći Warzone, šireći ga malenom dozom novih sadržaja.

Od Berlina do Moskve

Call of Duty: Black Ops Cold War vremenski je smješten između Call of Duty: Black Opsa iz 2010. godine i Call of Duty: Black Opsa II iz 2012. godine. Radnja igre smještena je u rane osamdesete godine prošlog stoljeća te prati CIA-inog agenta Russella Adlera, koji traži tajanstvenog sovjetskog špijuna Perseusa. Adleru, koji izgleda kao osakaćena i grublja kopija Roberta Redforda, pridružuju se jednako grubi veterani CIA-e, od kojih smo neke vidjeli ranije, a druge tek upoznajemo. Ta se grupica nimalo ugodnih momaka i djevojaka instantno baca u akciju, i kroz misije razbacane diljem svijeta zatvara krug oko spomenutog špijuna. Igrač preuzima ulogu veterana pod imenom Bell. Kao u kakvom RPG-u, svom liku biramo spol, ime i u povijest u kratkim crticama, te definiramo dvije psihološke osobine koje utječu na njegov učinak na terenu.

Poput gotovo svake kampanje u serijalu, ova u Cold Waru iznimno je napeta i izvrsno tempirana. Počinje eksplozijama i pucnjavom, pretvara se u špijunsku avanturu i završava apsolutnim kaosom na svim stranama. Zapravo je iznenađujuće koliko vremena u kampanji provodimo bez oružja u rukama, no i to vrijeme uspijeva biti napeto pa gotovo niti ne primjećujemo kako preko nekoliko minuta nismo smjestili metak nikom u lubanju. Cold War na svoj način ponavlja klišeje koje smo vidjeli u prošlim igrama, i uvodi neke nove, no poput ljetnog blockbustera, uspijeva ih oblikovati u nešto pitko, ugodno za konzumiranje.

Na misije nas Cold War šalje iz “sigurne kuće”. Tu možemo komunicirati s ostalim članovima tima i provjeriti što misle o događajima kroz koje smo upravo prošli, ili saznati više informacija o budućim misijama. Dijalozi s više odabira iznimno su bitna komponenta u ovoj igri, naročito tijekom misija, i mogu utjecati na daljnji tijek igre. Ne očekujte drastične promjene ovisno o tome što kažete, no sitnice koje iskustvo čine uvjerljivijim svakako su prisutne. U sigurnoj kući nalazi se i velika bijela ploča, na kojoj su obješene sve poveznice i tragovi koji bi nas mogli dovesti do Perseusa, a do tih tragova dolazimo kroz misije i pažljivo češljanje lokacija na koje odlazimo.

Akcijske sekvence u kampanji prate šablonski pristup usavršen u ranijim igrama serijala. Red relativno malih otvorenih prostora prati red uskih linearnih hodnika, i tako do kraja misije. To ih ne čini dosadnima, naprotiv, upravo su zbog tih predvidivih promjena tempa uzbudljive. Oružja u kampanji vrlo su jednostavna, ne nude mnogo iznenađenja, no pravi ih je užitak koristiti. Nakon što je doista pretjerao u ranijim nastavcima, razvojni je tim u kampanji Cold Wara gotovo potpuno izbacio gadgete te nas pustio da uživamo u sirovom ratovanju. Najveći problem akcije u kampanji zapravo je umjetna inteligencija, zbog koje suborci djeluju kao suvišan dodatak na ratištu, a neprijatelji kao ništa drugo nego pokretne mete.

S novim mehanikama, poput istraživanja tragova i kriptiranih dokumenata, te sirovom akcijom, obavijenom zanimljivom pričom, kampanja Black Ops Cold Wara jedna je od najboljih u serijalu, pa svakako preporučujemo da je zaigrate prije nego što uskočite u doista bogat multiplayer.

Za igrače svih profila

Multiplayer Black Ops Cold Wara ima ponešto za svakoga. Njegov centralni dio očekivano su klasične versus bitke, podijeljene na za serijal ključne Free For All, Team Deathmatch, Domination i Search and Destroy načine igre. Tu su i Hardpoint, Domination, Kill Confirmed i Control. Za one željne taktiziranja, Cold War nudi potpuno novi način igre VIP Escort, a oni koji vole borbe većeg razmjera, na raspolaganju imaju Combined Arms: Assault i Fireteam: Dirty Bomb.

O standardnim načinima igre bilo bi suvišno pisati, svi već više-manje znamo pravila igre, pogotovo jer se ti modovi u identičnom obliku pojavljuju u nizu drugih igara. Novi pridošlice posuđuju brojne elemente svakog od ovih načina igre, no kombiniraju ih u nove zanimljive cjeline, koje savršeno odgovaraju ovom tipu igre. VIP Escort igrače dijeli na nesimetrične timove od pet, odnosno šest članova. Dodatni član brojčano nadmoćnog tima je VIP, važna osoba kojoj moramo osigurati sigurno napuštanje zone ratovanja. VIP je naoružan pištoljem, moćnim hladnim oružjem i beskonačnom zalihom radarske podrške, dok ostali članovi tima imaju punu opremu. Ubije li protivnički tim našeg štićenika, runda je gotova. Slično tome, izbavimo li VIP-a na vrijeme, pobijedili smo u rundi. To je zgodan igraći mod, u kojem do izražaja dolaze timski rad i komunikacija, usprkos vrlo arkadnoj prirodi Cold Wara.

Igraći mod Combined Arms: Assault izvedenica je Wara iz ranijih igara serijala Call of Duty. U tom načinu igre dva tima od po 12 igrača igraju ratni ekvivalent igre povuci-potegni, i postupno osvajaju prostor koji vodi do neprijateljske baze. Prvi tim koji tamo dogura, odnosno tim koji osvoji više terena u zadanom vremenu, odnosi pobjedu. Taj način igre kaotičan je na svoj način. Više igrača na terenu znači više opasnosti, no i više prilike za taktičko nadigravanje. Combined Arms nudi borbu s vozilima, poput motocikala, tenkova i ratnih čamaca, no usprkos tome, ne odmiče se od srži Call of Dutyja, i vrlo je zabavan. No, to se ne može reći za posljednji način igre – Fireteam: Dirty Bomb, koji je vođen idejom o apsolutnom nekontroliranom kaosu. 

Fireteam: Dirty Bomb igraći je mod za 40 igrača, u kojem 10 squadova od četiri virtualna vojnika uskače na ogromnu mapu i počinje sakupljati zalihe urana. Taj uran potom moraju dostaviti na unaprijed definirane lokacije na mapi i detonirati, kako bi zaradili bodove koji ih mogu dovesti do pobjede. Umjesto kruga koji zatvara bojišnicu kao u klasičnom Battle Royaleu, teren ovdje zatvara radijacija koju uzrokuju detonacije, a umjesto da pobjedu odnese posljednji preživjeli tim, ovdje postoji respawn, pa pobjedu odnosi tim koji prvi prikupi određeni broj bodova. Takav je način igre najsličniji Punderu, koji smo imali prilike igrati u Warzoneu.

Trči i pucaj

Koji god način igre u multiplayeru odabrali, srž gameplaya se ne mijenja. Call of Duty oduvijek je bio izrazito arkadna pucačka igra, i ta se tradicija nastavlja u Cold Waru. Svaka multiplayer mapa vodi se filozofijom kružnog dizajna s tri glavna prolaza. Kretanje mapama vrlo je fluidno, a zahvaljujući bogato ispunjenim prostorima i vrlo malo praznina, istodobno se osjećamo sigurnima od dalekih napada, i napetima zbog prijetnji koje se kriju iza ugla. 

Kretanje je dobro, usuđujemo se reći bolje nego u Modern Warfareu, a napucavanje ipak stupanj ili dva smirenije nego što je slučaj u ranijim igrama. Nešto veći TTK (time-to-kill) omogućuje nam da reagiramo na napade, i u određenim situacijama nadigramo igrača kojeg možda nismo vidjeli prvi. To ne znači da su protivnici spužve za metke, TTK u Cold Waru nemjerljivo je kraći od onog u, recimo, Battlefieldu V, pa veterani Call of Dutyja nemaju razloga za strah.

Oružja se uglavnom ponašaju onako kako bismo očekivali. Imaju određenu dozu nasumičnog recoila, no može ih se kontrolirati ako se oslobodimo poriva da pucamo rafalno. Nažalost, Cold War pati od klasičnog problema, kojeg se serijal ne može riješiti već godinama – neka oružja univerzalno su bolja od drugih. To nije toliko izraženo u početnoj fazi igre, no jednom kada nadogradite svoje omiljene pucaljke, shvatit ćete da neke od njih imaju vrlo usku specijalizaciju i nisu optimalan alat. Primjerice, lake strojnice spas su protiv zračne podrške protivničkog tima, no njihova korist ovdje staje. Većina igrača zbog toga mapom trči s istim pucaljkama u ruci. AK-47, MP5, M16 i slična oružja imaju osjetnu prednost pred ostalima, pogotovo potpuno nadograđeni, što je prava šteta jer modeli oružja u ovoj igri, kao i njihovi zvukovi, vrlo su dobri.

U katakombi vreba zombi

Ne bi ovo bio Black Ops da nije nacističkih zombija. Cold War nastavlja priču koju smo imali prilike doživjeti u Zombies modu Black Opsa 4. Razvojni je tim ove godine odlučio zaobići fragmentiranje zajednice te je ponudio više Zombies mapa odmah u startu. Te su mape maštovito dizajnirane i komplementiraju borbu protiv hordi hodajućih mrtvaca, te suradnju za vrijeme igre. 

Zombiji ove godine djeluju kao zaokruženije iskustvo, koje doista pripada osnovnoj igri. Nude mogućnost igranja s operaterima iz klasičnog multiplayera, s kojim dijele i napredak loadouta. Osim toga, bogatiji su. U Zombijima odsad postoje tri načina igre – Endless, 20 Round i Dead Ops Arcade. Prva dva izvedenice su klasičnog iskustva, no ovo treće, pravi je mali spin-off. Naime, radi se o survival načinu igre, u kojem umjesto iz prvog lica, na svijet gledamo iz ptičje perspektive, a Call of Duty igramo kao kakav twin-stick shooter. Taj spin na zombije dobrodošlo je iskustvo, u kojem smo doista uživali, iako u njemu ne nalazimo trajnu vrijednost.

Dead Ops Arcade zabavan je spin na tradicionalne zombije, koji Cold War pretvara u twin-stick pucačinu
Dead Ops Arcade zabavan je spin na tradicionalne zombije, koji Cold War pretvara u twin-stick pucačinu

Call of Duty: Black Ops Cold War sasvim je moguće najopširnija igra serijala. Svaki njezin pojedinačni element dobro je odrađen i igra djeluje kompletnije od bilo kojeg prethodnog nastavka. Nedostaci starijeg enginea vidljivi su tek u nekonzistentnoj kvaliteti tekstura, od kojih su neke doista vrhunske, dok druge djeluju kao da pripadaju nekom prošlom vremenu. Ipak, igre volimo suditi prema elementu zabave, a nedvojbeno je kako Call of Duty: Black Ops Cold War može zabaviti svakoga. Zato ga bez zadrške preporučujemo svim zaljubljenicima u pucačke igre.

Call of Duty: Black Ops Cold War

  • Obilje načina igre u multiplayeru
  • Izvrsna kampanja za jednog igrača
  • Zabavan mod Zombies
  • Izvrstan gunplay
  • Zombies Onslaught dostupan je samo na PlayStationu
  • Nekonzistentna vizualna kvaliteta
  • Pojedina oružja univerzalno su bolja od ostalih
Ocjena
90%
Cijena 59,99 eura
Bug 337 prosinac 2020.