Apple II

Odlučili smo se prisjetiti deset najvažnijih kućnih ili osobnih računala koja su nas dovela gdje smo sada – predstavljamo ih abecednim redom jer svatko od nas ima nekog svog favorita, pa je tako i najpoštenije

Drago Galić ponedjeljak, 7. lipnja 2021. u 06:00

Dok su kućni kompjuteri u 70-tima bili praktično isključivo u domeni hobista, čupavih studenata elektrotehnike (tada su studenti elektrotehnike bili mahom hipiji) i dolazili u formi kitova poput Altaira 8800/IMSAI-ja 8080 i raznih klonova i polupokušaja, u što spada i Apple I, Jobs i Wozniak su već 1977. imali gotovo računalo namijenjeno baš „običnim“ kućnim korisnicima od kojih se nije tražilo da znaju lemiti, razlikovati kondenzator od procesora, trafo od zvučnika niti programirati. Ime mu je bilo Apple II i prvo je „pravo“ Appleovo računalo koje dolazi u kućištu za koje je na prvi pogled jasno da je Appleov dizajn.

Baziran na megahercnom MOS 6502 procesoru (napredniju varijantu procesora će pet godina kasnije koristiti i C64 – MOS 6510) i sa samo 4 kB memorije za osnovni model koji je koštao u današnjim novcima preko 5.000 dolara. Za taj novac se u paketu uz računalo još dobivala i mehanička tipkovnica, dvije igraće palice i kasetofon koji se koristio za učitavanje i snimanje programa i podataka. (U 70-tima, ali i 80-tima bilo je za 8-bitna kućna računala, ali i poslovna poput Commodore PET-a, posve normalno da se za pohranu podataka koristi kasetofon i obične kasete.)

Grafika je bila smiješna za današnje standarde: 40×48 točaka u 16 boja i „visoka“ rezolucija 280×192 točke u šest boja. U tekstualnom načinu rada, monokromatski tekst, samo velika slova – verzal, mogao se ispisati u 24 linije po 40 znakova u liniji.

Uz sve to u ROM-u je bio instaliran Integer BASIC, gdje ovo "Integer" znači točno ono što ste i pomislili da znači – operira samo s 16-bitnim cijelim brojevima s predznakom (od -32767 do 32767) što ga je učinilo beskorisnim za bilo kakvu profesionalnu primjenu. K tome, u ROM-u se nalazio samo podskup ASCII znakova i to velika slova i neki, ali ne svi posebni znakovi.

Gledajući iz današnje perspektive, računalo se čini osuđeno na propast, ali dogodilo se upravo suprotno. Ključni razlog je takozvana „otvorena arhitektura“, odnosno mogućnost proširivanja bilo čime i svačime – memorije, periferije, grafike i zvuka, što je Apple, ali i nezavisni proizvođači brzo iskoristili i praktički nije bilo te nadogradnje koja nije bila dostupna za Apple II i od njega učinila uistinu iskoristivo kućno, ali i školsko računalo.

Kod nas je zahvaljujući svojoj cijeni i činjenici da je dolazio u obzir samo u kombinaciji s Appleovim vlastitim monitorom zbog NTSC TV standarda koji koristi za videoizlaz (kod nas je, naravno, standard PAL) pa je samim time bio još skuplji, praktički bio nepoznanica u domovima, ali je zato u 80-tima bio relativno čest gost u učionicama i ponekom domu Narodne tehnike. U tadašnjoj splitskog gimnaziji Ćiro Gamulin ovdje potpisani bi kroz prozor ćiribimbio „stariju ekipu“ (tadašnje gimnazijalce – dakle, vrlo stare ljude… ) koji nakon nastave ostaju na „slobodnim aktivnostima“ i u učionici nešto rade na tim monokromatskim monitorima. Vrh doživljaja bila je Zmija (Snake) i Frogger…

Ono što su za popularizaciju računala među „običnim“ ljudima u Europi bili ZX Spectrum i Commodore 64, to je za Ameriku bio Apple II, a kako je na tom golemom tržištu bio izuzetno popularan, za njega je razvijeno i brdo softvera.

Bilo je i više nasljednika dvojke, uglavnom 8-bitnih osim zadnjega Applea IIGS koji je bio 16-bitno računalo s diskom, unatrag kompatibilan s drugim „dvojkama“, s kolor monitorom i izvrsnim zvukom, ali je imao nesreću da se natječe s također Appleovim Macintoshem i Macintoshem II, pored druge 16-bitne konkurencije poput Atarija ST i Amige.

Apple II - prvi pravi PC, iako nema tu kraticu u imenu.

Osnovni podaci
Godina izlaska 1977.
Cijena (tada/sadašnja vrijednost) 1.300 /5.500 dolara
Prestanak proizvodnje 1979.
Procesor MOS 6502/1 MHz
OS Integer BASIC
Memorija od 4 kB do 64 kB
Prodano primjeraka 5 do 6 milijuna