Ako vas zanima nomenklatura, Z u imenu je Zilog (ime procesora – Zilog Z80), X je „tajni sastojak“, kako su objasnili imena prethodnika ZX 80 i ZX 81, a „Spectrum“ je tu da naglasi da je računalo u stanju proizvesti kolor sliku, za razliku od dva c/b prethodnika. Iako su prvotno izašla dva modela – sa 16 i 48 kB, vrlo brzo je postalo jasno da je za bilo šta  potrebno nabaviti tu skuplju verziju s 48 kB memorije. Ne možemo baš reći „za ozbiljni rad“, jer bi lagali, ali za ozbiljnije igranje svakako da.

U odnosu na C64, svog najvećeg konkurenta na euro-tržištu, Spectrum je svakako bio inferioran. Zvuk je bio jednokanalni, preko beepera, raspona 10 oktava s time da je tih 10 oktava u praksi zvučala kao tužno zavijanje tuljanovog mladunčeta kojega napada morski pas. Grafika je bila rezolucije 256*192 točke u 15 boja, a koje su zapravo bile ograničene na takozvane atribute kako bi se sačuvala memorija. Naime, čitav ekran bio je podijeljen u polje od 32*24 kvadrata unutar kojega se za svaki znak od 8*8 pisela unutar nekog polja mogla birat jedna od dvije boje, pozadinska i boja prednjeg plana i setirati bit za treperenje ili ne. Ovo je dovodilo do takozvanog „attribute clasha“ kada bi ovaj sistem proizvodio razne grafičke artefakte koji veze s bojom koju je programer odabrao nisu imali. Doduše, s vremenom su programeri naučili zaobilaziti ovo ograničenje tako da kako vrijeme odmiče, sve je manje igara koje imaju problema s ovim. Igre s kraja 80-tih praktički više uopće ne poznaju „attribute clash“, ali za kućne korisnike koji programiraju u BASIC-u ovo je ostalo ograničenje do kraja.

Ugrađeni BASIC je bio beskrajno bolji od onoga na C64, a imao je čak i neke grafičke funkcije (CIRCLE, recimo) koje nije imao ni inače vrlo hvaljeni Amstradov Locomotive BASIC iz tog doba. Ukupno ima 88 ključnih riječi od toga 50 komandi, 31 funkcija i logički operator i još 16 drugih rezerviranih riječi koje su istodobno i funkcije ili komande. Sve je to stalo u samo 16 kB ROM-a, da ne bude zabune.

Kao i kod ZX 80 i 81, Spectrum je napravljen tako da bude što je jeftiniji, pa je tipkovnica također membranska (ali vizualno vrlo dopadljiva – moguće da je ovdje potpisani pristran, ali glatka crna tipkovnica s dugom u donjem desnom kutu i dalje je ljepša od skoro svih tipkovnica koje je otada vidio), a gumene tipke, koliko god umarajuće za dulje tipkanje, imale su i neki simpatični gnjecavi osjećaj koji nije bio posve neugodan. Kada se ugrijao u radu, Spectrum je ispuštao karakterističan miris elektronike i plastike. Tko to ne voli, nešto s njim nije u redu. Kome sada suza ne pođe na oko kad se sjeti tog mirisa, pao je na captcha testu za robote.

U početku se spajao na monitor i kasetofon, kako je i red, ali s vremenom i razvojem nekog od 8 modela izvedenih iz osnovnog Spectruma, dodavani su i Microdrive (digitalna mini-traka) i 3-inčni flopi disk koji nikada nije postao standard.

Jedna od stvari u koju ste mogli biti sigurni ako imate Spectruma je bila da nećete oskudijevati u igrama. Također, mogli ste biti sigurni da će se pregrijavati, a da će vaše društvo koje dolazi vidjeti to čudo, tužno s vama suosjećati s tim problemom.

Možemo bez imalo rezerve reći da je veliki dio računalnih profesionalaca koji su kasnije osnovali vlastite firme u Britaniji, ali i kod nas, započeo svoje prve računalne korake na Spectrumu, bilo u razvoju softvera ili hardverskih dodataka.

Koliko je dizajn bio dobar govori da je diljem svijeta što službenih i licenciranih, što neslužbenih klonova bilo na desetke – od SAD, Brazila i Portugala, preko SSSR-a, tadašnje Čehoslovačke, Indije, Argentine. Navodno je u SSSR-u u maloserijskim pogonima entuzijasta nastalo preko 50 različitih klonova ZX Spectruma, a neki su navodno još i danas dostupni u sadašnjoj Rusiji.

Na Internetu se i dalje može pronaći pregršt izvrsnih emulatora, kao i online emulatori koji se izvode u pregledniku, kao i preslike igara i ROM-ova.

Zadnja verzija Spectruma, 3+, kada je ovaj već prešao u ruke Amstrada, ima pak 128 kB RAM-a, ugrađeni 3-inčni flopi, klasičnu tipkovnicu, izlaz za RGB monitor i još neke druge dodatke koje je čine djelomice softverski i hardverski nekompatibilnom s prvom verzijom. Od svih verzija, ona osnovna, ZX Spectrum, daleko je najprodavanija i prodavala se i dugo nakon što su se pojavile „poboljšane“ (uvjetno rečeno) verzije iz 1985. i 1986. Proizvodnja je prestala 1992., dakle nakon punog desetljeća, a komercijalne igre za Spectrum su pravljene još nekoliko godina iza toga datuma.

Clive Sinclair je za ZX 80 rekao da se na njemu može „projektirati nuklearna elektrana“, što je vjerojatno točno, ali nije rečeno koliko bi milenija za to trebalo, ali je ZX Spectrum sigurno odgojio divizije i armije inženjera i programera od kojih su neki, vjerojatno, završili i na poslovima u elektranama, nuklearnim ili ne, ali i drugdje, a zahvaljujući prvim koracima koje su napravili na Spectrumu.

Istinska legenda britanskog, ali i europskog 8-bitnog računalstva.