Atari 520 ST

Odlučili smo se prisjetiti deset najvažnijih kućnih ili osobnih računala koja su nas dovela gdje smo sada – predstavljamo ih abecednim redom jer svatko od nas ima nekog svog favorita, pa je tako i najpoštenije

Drago Galić utorak, 8. lipnja 2021. u 06:00

Korporacija Atari je u Americi izvrsno startala u 70-tima s igraćim videokonzolama i 8-bitnom serijom računala Atari 400 i 800 (1979.), kasnije s dodatkom sufiksa XL, a koja su bila na razmeđi igraće konzole i osobnog računala. U odnosu na Apple II, radilo se o računalima koja su, iako samo dvije godine novija bila bitno moćnija, u rangu Commodorea 64 koji će izaći tek tri godine kasnije.

Za Atari ST, međutim, zaslužan je novi „gazda“ firme koja se našla u problemima – Jack Tramiel. Iako nije posve obustavio proizvodnju 8-bitnih modela i igraćih konzola, shvatio je da su 80-te vrijeme za 16-/32-bitna računala. Ono „ST“ u imenu Atarija, naime, dolazi od „sixteen-thirtytwo“, jer je glavni procesor MC 68000 interno 32-bitni, a prema vani 16-bitni, sa 24-bitnom memorijskom sabirnicom, a na ST-u skraćenom na 20 bita što je dovoljno za adresiranje do 4 MB RAM-a.

Tako je u veljači 1985. za travanj iste godine najavljen izlazak modela Atari 520 ST s 512 kB RAM-a i to je bilo prvo kućno računalo s grafičkim korisničkim sučeljem (Digital Researchov GEM) i koje standardno dolazi s mišem potrebnim da bi se to sučelje koristilo. U stvarnosti su, pak, isporuke računala u nekom većem broju započele tek od srpnja te godine.

Zanimljivost vezana uz Atari i Commodore, inače velike rivale, je ta da je između dvije tvrtke i njihovih zaposlenika uvijek postojala neka veza – bilo da su iz Atarija „bježali“ u vlastite tvrtke, iz Commodorea u Atari i obratno.

Sam Jack Tramiel kojega se općenito smatra organizacijskim odnosno poslovnim ocem Atarija ST je prvotno radio u Commodoreu, a inženjer kojega je doveo sa sobom i koji je dizajnirao Atari ST, Shiraz Shivji je prije toga radio na Commodoreu 64.

Valja imati na umu i da je Atari na vrhuncu slave početkom 80-tih imao 10.000 zaposlenih diljem svijeta, a kada ga je preuzeo Jack Tramiel (Tramel Technology), imao ih je svega 900, a od toga je par tjedana nakon preuzimanja tvrtke otpušteno njih 800. Atari je s Atarijem XT tako počinjao praktički od nule, ali s velikim ljudskim kapitalom – praktički najbolji inženjeri i menadžeri iz Atarija i oni koji su s Tramielom prebjegli iz Commodorea činili su okosnicu novog Atarija.

Još jedna zanimljivost je da je Microsoft, u to doba mali, malecki, nudio Atariju svoje usluge i prebacivanje tadašnjih Windowsa pisanih za Intelove procesore na MC 68000 za što su procijenili da bi im trebalo dvije godine, što su u Atariju koji se žurio poslati na tržište nešto što bi im donijelo prihode bilo neprihvatljivo. Stoga je Digital Research i njihov GEM koji je zapravo baziran na CP/M-u prebačenom na MC 68000 i s dodanom grafikom i brzim hijerarhijskim pristupom disku postao jedino realno rješenje. Ideja internog razvoja vlastitog OS-a se također činila nerealna u zadanom vremenskom okviru.

Izgled grafičkog sučelja na Atariju ST
Izgled grafičkog sučelja na Atariju ST

Iako je prvotno Amiga Corporation (kasnije otkupljena od Commodorea) radila posebni namjenski čip Lorraine baš za Atari, ovaj je kasnije završio u Commodoreovoj Amigi, a Atari je u ST liniji i kasnijim nasljednicima imao pregršt vlastitih namjenskih čipova, ali ono što mu je donijelo popularnost bilo je MIDI sučelje koje je Atari učinilo praktički standardnom opremom u glazbenim studijima diljem svijeta. Vjerovali ili ne, ali postoji bend koji se zove Atari Teenage Riot i koji su sve svoje pjesme napravili na Atariju opremljenim C-Labom i Cubaseom, dvama superpopularnim MIDI programima. I to 2011. Proizvodnja Atarija ST je, usput, prekinuta 1993. Richard Kirk iz Cabaret Voltairea je u intervjuu iz 2016. rekao da i dalje sve sklada na Atariju 1024 ST s C-Labom. Ono što je za videoprodukciju bila, i dugo ostala Amiga, to je za profesionalne glazbenike bio i jednim dijelom još uvijek jest, Atari. Pored MIDI programa, Atari je bio dosta popularan u nas, Njemačkoj i još ponegdje zbog softvera za stolno izdavaštvo: Signum, Signum II i Calamus se i dalje koriste, posebno u manjim tiskarama i knjigovežnicama.

Igara što se tiče, Atari ST je mješavina malog broja izvrsnih i podosta osrednjih. Dvije kolor rezolucije koje je podržavao su 320*200 u 16 boja i 640*200 u 4 boje. Tko se tada igrao znao da su 4 boje za igranje nedostatne i ova se rezolucija (i monokromatska 640*400 u dvije boje) koristila samo za avanture (izvrsni The Pawn, recimo), a za igranje je ostala 320*200 u 16 boja što dosta „smrdi“ na ono što je mogao 8-bitni, zastarjeli C64.

Guild of Thieves, jedna od najboljih tekstualno-grafičkih avantura
Guild of Thieves, jedna od najboljih tekstualno-grafičkih avantura

 Međutim, Atari ST je bio procesorski nešto brži od Amige i 3D igre na Atariju su bile očito brže i fluidnije od njihovih verzija na Amigi. Mnogi, pak, hitovi su na obje platforme bili podjednako dobri: Another World, Defender of the Crown, IK+, Civilization (prva i „originalna“), Sim City, Falcon, F-19 Stealth Fighter, Starglider, Populous, North & South (briljantna!), Midwinter, Frontier: Elite, Carrier Command, Kick Off, Stunt Car Racer  i brojne druge.

Carrier Command za Atari ST iz 1988. Rainbird je izdao remake za PC 2012., Carrier Command: Gaea Mission, ali koji nije uspio uhvatiti duh i uzbuđenje originala
Carrier Command za Atari ST iz 1988. Rainbird je izdao remake za PC 2012., Carrier Command: Gaea Mission, ali koji nije uspio uhvatiti duh i uzbuđenje originala
osnovni podaci
Godina izlaska 1985.
Cijena (tada/sadašnja vrijednost) 800-1.000 / 2.000 – 2.500 dolara
Prestanak proizvodnje 1993.
Procesor Motorola 68000 (kasnije 68020/30 i drugi derivati)
OS DR GEM/TOS
Memorija od 512 kB do 16 MB (Atari TT)
Prodano primjeraka 2,7 milijuna

 

Top 10 računala svih vremena