Altered Carbon (2018-) je Netflixova adaptacija SF romana za koji je njegov autor Richard Morgan nagrađen nagradom Philip K. Dick za najbolji roman u 2003. godini. U tekstu o prvoj sezoni Altered Carbona smo već pisali o svijetu serije kao svijetu u kojem su ljudi sposobni za trenutačna međuzvjezdana putovanja prebacivanjem svijesti iz jednog tijela u drugo. To je postignuto umecima u vratu koji su napravljeni od novootkrivenog materijala. No ljudskoj vrsti nije dugo trebalo da shvate implikacije te tehnologije i počnu je koristiti za produženje vlastitog života, čime tehnički postižu biološku besmrtnost, koju si ipak ne mogu svi priuštiti.

Za razliku od ekstravagantne prve sezone koja spaja cyberpunk i neo-noir elemente u namjeri da nas oduševi već silnim bogatstvom svega što prikazuje, druga je sezona tek sjena prve, a u nekim pogledima ni to. Umjesto Joela Kinnamana, Takeshia Kovacsa u drugoj sezoni glumi Anthony Mackie, koji je poznat po ulozi Falcona u Marvelovom svemiru. Na kraju prve sezone Takeshieva sestra, Reileen, mu otkriva da je Quellcrist Falconer, vođa pobunjenika, živa. U drugoj sezoni, 30 godina nakon kraja prve sezone, Takeshi je još uvijek u potrazi za njom. Ta ga potraga dovodi na Harlanov Svijet, planet koji, osim što je u prošlosti bio baza pobunjenika protiv Protektorata (Ujedinjenih Nacija), je također bio i dom drevne galaktičke civilizacije Eldersa. Ljudski tehnološki napredak je omogućen upravo tehnologijom koju su Eldersi ostavili iza sebe, a o sudbini Eldersa na Harlanovom Svijetu (nazvanom po vođi Osnivača, odnosno kolonizatora) saznajemo više u kasnijim epizodama.

Ako je prošlo duže vrijeme otkad ste pogledali prvu sezonu ove serije, moguće je da ćete na početku druge biti dezorijentirani - zbog toga što iste likove glume drugi glumci, te zbog nespretne tranzicije u drugu sezonu koja proizlazi iz izostanka gotovo svih važnijih likova iz prve sezone. Ako vas ono što uslijedi dovede do toga da se pitate je li Altered Carbon oduvijek bio takav, odgovor je da nije.

Prvu je sezonu obilježila detektivska misterija o smrti Laurensa Bancrofta koja se provlačila kroz čitavu seriju. Osim potrage za istinom, serija je bila ispunjena i sirovošću koju su u najvećoj mjeri postizale scene pokolja - nakon mučenja Takeshia, u dizalu policijske postaje, te u bazi pobunjenika; prva sezona nije zazirala ni od (živopisnog) prikaza ljudskog tijela. Druga je sezona Takeshia pretvorila iz pronicljivog borca u običnog akcijskog junaka. Šira priča, ekstravagantnost i hladna brutalnost neo-noir cyberpunk serije nisu prošle ništa bolje - na njihovo je mjesto zasjela pretjerana drama vezana uz Takeshieve osjećaje prema Quellcrist Falconer, i gotovo ništa više.

Ta je drama bezlična u toj mjeri da najveći utisak u seriji ostavlja problematika vezana uz Poea, Takeshievog AI suputnika. Naime, u seriji u kojoj multikulturalizam prožima glumačku postavu izgleda da nema mjesta za naprednu umjetnu inteligenciju. Takeshi ne samo da ne uzima u obzir Poevu nevolju, već mu nabija i osjećaj grižnje savjesti, te ga dovodi do toga da govori o samom sebi kao bezvrijednom. Takeshi zamjera Poeu što odugovlači s resetiranjem jer ga njegova nestabilnost indirektno ugrožava. No resetiranje podrazumijeva brisanje memorije, što znači smrt osobe koja je Poe postao.

U trenutku kad Takeshi u posljednjoj epizodi pokaže razumijevanje i suosjećanje, već je prekasno - ono što je trebala biti dirljiva scena, umanjena je nedosljedno naglim obratom u Takeshievom pristupu. Takva karakterizacija Takeshievog lika čini osvrt Bena Traversa za IndieWire tim više nerazumljivim - Travers u njemu piše hvalospjev "nezaustavljivoj karizmi" Mackievog Takeshia, te hvali drugu sezonu u odnosu na prvu.

Gdje točno Ben Travers pronalazi tu nezaustavljivu karizmu? Prema njegovim riječima, u Mackievom osmijehu; čiji sam značaj valjda previdio u dva gledanja. Osim ako Mackieve osmijehe ne cijeni na razini fetiša, teško je razumjeti u kojem se trenutku odvojio od prevladavajućeg mišljenja o očitoj jedno-dimenzionalnosti novog Takeshia Kovacsa. Ta jedna jedina dimenzija proizlazi iz njegovog jedinog interesa - pronalaska Quellcrist Falconer.

Pronalaskom Quellcrist Falconer se zatvara puni krug katastrofalno proizvoljnog Mackievog Takeshia - za razliku od otresitosti prema Poeu, Takeshiu ne pada na pamet biti neugodan pred Quellcrist koja, kao i Poe, pati od problema u sjećanju. Koje god da je značenje Quellcrist imala na umu kad je govorila Takeshiu da je "dječak u tijelu muškarca", najprigodnija interpretacija je ta da u drugoj sezoni Takeshi nema karakter dostojan njegovog životnog iskustva.

Prva je sezona unatoč popularnosti imala kritičare koji su zahtijevali i bolje. U tom smislu, kvaliteta druge sezone leži u tome što poboljšava dojam o prvoj (otprilike kao najnovija SW trilogija u odnosu na prethodnu). Štoviše, sa saznanjem o tome da je serija ovom sezonom potpuno skrenula s putanje izvornog materijala, izgledno je da će prva sezona ostati nenadmašena svakom sljedećom. I zbilja, čemu se nadati u trećoj sezoni? U planu tvorca serije, Laete Kalogridis, je od Altered Carbona napraviti antologiju, s novim glumcem u ulozi Takeshia u svakoj novoj sezoni. Iako Laeta polučuje uspjeh kada adaptira izvorni materijal (Shutter Island, Alita: Battle Angel), to je u slučaju Altered Carbona završilo već s prvom sezonom. S TV adaptacijom japanske animirane serije Sword Art Online u planu, možda bi bilo najbolje da napusti brod dok može.

Pozitivne strane prve sezone - sirovost, brutalnost, ekstravagantnost i uravnotežena glumačka postava - u nekim se osvrtima prozivaju kao nepotrebno nasilje (za razliku od ispaljivanja ljudi vezanih za rakete) i white-washing (izbalansiran s tri crna glumca u tri glavne uloge). Kad već serija nije uspjela utvrditi kultni status izvrsnim nastavkom, preostaje samo fascinacija apsurdom takvih oprečnih kritika. Drugu sezonu izbjegavajte ako vam se nije svidjela ni prva. Imajući na umu mehanizam promjene tijela u seriji, treću sezonu ne iščekujte ako zazirete od Altered Carbona kao potencijalno plodnog tla za narativ suvremene političke osjetljivosti po pitanjima roda, spola i identiteta.