Kratka povijest

Tidal je većini poznat kao “glazbeni servis koji je pokrenuo Jay-Z”. Naravno da američki hip-hop mogul nije sam isprogramirao i lansirao Tidal, već je to učinila norveška tvrtka Aspiro, čiji je Jay-Z trenutačni vlasnik. Osim prema slavnom vlasniku, Tidal je od samog početka poznat prema visokoj kvaliteti zvuka. Uz Deezer, jedini raspolaže nekomprimiranim, lossless glazbenim datotekama, ali nudi i takozvanu “Master” kvalitetu glazbe. Drugim riječima, korisnici njegova pretplatnog modela “HiFi” slušaju autentificirane studijske datoteke, nastale nakon masteringa, bez ikakve kompresije. Iako biste pomislili da je kvaliteta zvuka ključna karakteristika jednog glazbenog servisa, Tidal zapravo ne uživa popularnost konkurenata poput Apple Musica, YouTube Musica i Spotifya. Štoviše, njegovi vlasnici ne otkrivaju broj pretplatnika, iz čega je jasno da on sasvim sigurno nije velik. Vjerojatno ih nema ni 10 milijuna, što je smijurija u odnosu na Spotifyevih gotovo 300 milijuna. Dio razloga za takvo stanje stvari vjerojatno je cijena pretplate – radi se o najskupljem glazbenom servisu na tržištu. Navodno zbog toga što Tidal plaća autore glazbe više od svih konkurenata.

Mogućnosti besplatne inačice

Tidal ne nudi opciju besplatnog korištenja svojih usluga. Jedino što ćete dobiti nakon kreiranja korisničkog računa (i unosa broja kreditne kartice) jest 30 dana neograničenog isprobavanja. Nakon toga možete započeti s plaćanjem pretplate ili prestati s korištenjem – treće opcije nema. Za razliku od Apple Musica, Tidal vam neće oduzeti pristup servisu ako pretplatu otkažete čim aktivirate probno razdoblje, stoga svakako to učinite – kako kasnije ne biste zaboravili.

Stolna aplikacija

Tidalova stolna aplikacija mogla bi poslužiti kao uzor drugima, jer je zaista izvrsna. Izgleda lijepo, suvislo je organizirana te je vrlo intuitivna za korištenje. Također je praktički obavezna za HiFi pretplatnike, zato što, uz Tidalovu aplikaciju za Android i iOS, jedina pruža mogućnost slušanja glazbe u kvaliteti “Master” (MQA), najvišoj koju ijedan glazbeni servis nudi.

Tamno sučelje aplikacije na lijevoj strani nudi kategorije “Home”, “Explore” i “Videos”, zatim sekciju “My Collection”, u cijelosti posvećenu korisnikovim glazbenim afinitetima, a ispod toga je popis playlista, kako onih koje smo dodali iz Tidalove bogate baze, tako i ručno načinjenih. U gornjem desnom uglu sučelja nalazi se tražilica, na dnu je traka s informacijama o onome što trenutačno svira, multimedijalnim kontrolama, postavkama kvalitete te listom narednih pjesama (queue), a čitav središnji dio rezerviran je za prikaz onoga što je trenutačno odabrano – pjesma, album, izvođač, playlista ili nešto peto.

Na samom vrhu raskošne kategorije “Home” nalaze se albumi i playliste koje Tidal trenutačno promovira. Ispod njih nam se prikazuju sadržaji koje smo posljednje slušali, zatim osobni miksevi (automatski generirane playliste), personalizirane radijske postaje (servis odabire nekog izvođača i tada svira njegovu i sličnu glazbu) i prijedlozi novih albuma i pjesama, a nakon toga kombinacija top ljestvica, raznih izvođača u usponu, osobito popularnih albuma i playlista i tako dalje. Riječ je, dakle, o mješavini personaliziranih i promoviranih sadržaja, s idejom da poslušamo nešto što inače ne bismo, ali da još uvijek imamo osjećaj kako Tidal zna što volimo.

Kategoriju “Explore” otvaraju članci o slavnim glazbenicima, glazbenim erama, rađanju žanrova i slično. Kad kliknemo na njih, bivamo odvedeni na Tidalovu stranicu, gdje su nam tekstovi prezentirani u formi bloga, s ubačenim glazbenim primjerima, koje možemo preslušati u web-sviraču. Ispod članaka nalazi se popis glazbenih žanrova – odabir nekog od njih vodi nas na playliste, nove albume i izvođače, videospotove i druge sadržaje, vezane uz taj žanr. Tu je i popis “raspoloženja i aktivnosti” – kad odaberemo, primjerice, “Focus”, prezentirana nam je selekcija playlista s uglavnom ambijentalnom glazbom, namijenjenom povećanju koncentracije. Pri dnu te kategorije Tidal nam sugerira albume i izvođače, tobože odabrane “za nas”, ali moramo priznati kako nismo uočili da se njihova selekcija poklapa s našim slušalačkim stremljenjima. Dojma smo da se radi o umjetnicima koje Tidal nastoji promovirati.

U kategoriji “Videos” pronaći ćete bogatu kolekciju videospotova, koncerata, glazbenih emisija, čak i dokumentarnih i igranih filmova, naravno, vezanih uz bendove i glazbu.

“My Collection” grupni je naziv za sve sadržaje (playliste, albume, pjesme, izvođače, spotove) koje smo na Tidalu “lajkali”, čime smo ih zapravo dodali u našu osobnu fonoteku. Prezentirani su vrlo atraktivno, a možemo ih i sortirati, prema abecedi ili datumu dodavanja.

Kao i drugi glazbeni servisi, Tidal nam omogućuje da odaberemo bilo kojeg izvođača ili pjesmu te na temelju odabranog generiramo radijsku stanicu, gdje će nam svirati ta i slična glazba.

Mobilna aplikacija

Tidalova mobilna aplikacija nekoć je bila nezgrapna za korištenje i konceptualno nepovezana sa stolnom, ali to više nije slučaj – sad se ponaša odlično. Sučelje joj je prilično jednostavno, s pametno postavljenim tipkama za navigaciju: sve do jedne nalaze se u donjem dijelu sučelja, gdje ih je lako dohvatiti palcem, što ih čini praktičnima čak i na vrlo velikim mobitelima. U odnosu na stolnu aplikaciju, uklonjena je kategorija “Videos”, a ostale su “Home”, “Explore” i “My Collection”. Umjesto videa, imamo dediciranu tipku “Search” – pametno. Videospotovi i dalje postoje, samo što su uglavljeni u kategoriju “Explore”. Kao i u stolnoj aplikaciji, za svaku pjesmu i izvođača u nekoliko klikova možemo doći do detaljnijih informacija, vezanih ili automatski generiranih radijskih postaja, ili ih “lajkati”, čime ih dodajemo u kategoriju “My Collection”. Kad otvorimo pjesmu koja trenutačno svira, klizanjem prsta udesno dolazimo do liste srodnih, preporučenih pjesama, a klizanjem ulijevo otvaramo pregled narednih pjesama (queue). Tada nam se također prikazuju multimedijalne kontrole, izbornik za kvalitetu zvuka te sekcija za slanje glazbe na druge kompatibilne uređaje u kući – primjerice, na Google Chromecast.

Tražilica

Tidalova tražilica ne zna trikove poput Appleove (pretraživanje prema riječima pjesama) ili Spotifyeve (prepoznavanje unosa unatoč gomili pogrešaka), ali je brza i dobro organizirana. Prvo nam prikazuje najizgledniji rezultat pretraživanja, a ispod toga sortira rezultate prema kategorijama: pjesme, izvođači, albumi, videa i playliste. Povremeno se ponaša nepredvidljivo: znalo se dogoditi da upišemo naziv neke pjesme te među rezultatima dobijemo njene obrade, ali ne i original; original bi se prikazao tek kada bismo unijeli i izvođača. Nije idealno riješeno ni razlikovanje izvođača s istim nazivom – diskografija im se prikazuje zajedno, potpuno pomiješano.

Preporuke

Određena razina personalizacije – podređivanja glazbenom ukusu korisnika – prisutna je u nekolicini dijelova Tidala. U kategoriji “Home” tako imamo automatski generirane mikseve, preporučene radijske postaje, albume i pjesme, a kategorija “My Collection” u cijelosti je sastavljena od naših favoriziranih albuma, pjesama, playlista, videa i izvođača. Favoriti se definiraju “lajkanjem” – otvorimo ono što nam se sviđa i kliknemo na ikonu srca. Kad pregledavamo nekog izvođača, srodne izvođače možemo pronaći na dnu ekrana, ispod njegovih najpopularnijih pjesama, liste albuma, kompilacija, EP-ova i singlica, playlista na kojima je prisutan, videa i gostovanja. Drugim riječima, Tidal ovu korisnu sekciju zakopava slično poput Apple Musica – šteta.

Ponuda glazbe

Tidal ima jedan od najvećih glazbenih kataloga, s više od 60 milijuna pjesama. Naravno da je nemoguće precizno govoriti o zastupljenosti ovih ili onih žanrova, ali generalno smo dojma da je ponuda zaista bogata te kako kratkih rukava neće ostati čak ni ljubitelji opskurnije glazbe. Domaća glazba prisutna je u podjednakom omjeru kao na Spotifyu, što znači da smo pronašli manje-više sve što smo tražili, u visokoj kvaliteti. Kao što smo već spomenuli, Tidal daje probno razdoblje od 30 dana, što bi vam trebalo biti dovoljno da ustanovite ima li sve ono što vas zanima.

Kvaliteta zvuka

Kad je riječ o kvaliteti zvuka, s Tidalom se uspoređivati može jedino Deezer, jedini drugi ovdje opisani glazbeni servis koji nudi lossless audiodatoteke. Kako bismo ih mogli slušati, potrebno je imati pretplatu HiFi. S njome se dobiva i nešto što Deezer nema: takozvana “Master” kvaliteta zvuka. Tu se radi o takozvanim Master Quality Authenticated (MQA) datotekama, autentificiranim studijskim masterima, koji se reproduciraju pri kvaliteti od 24-bit/96 kHz. Za razliku od toga, iza Tidalove “obične” HiFi kvalitete kriju se 16-bit/44 kHz FLAC-ovi (1.411 kbps). Za reproduciranje Tidalovih MQA sadržaja potrebna je hardverska podrška (ako se oni streamaju preko AV receivera, pojačala i sličnih uređaja), ili službena aplikacija za Windowse, MacOS, Android i iOS, u slučaju da ih puštamo preko računala ili mobitela. Tako, primjerice, Chromecast može streamati glazbu s Tidala u HiFi kvaliteti, ali ne i u Master kvaliteti. Glazba u kvalitetama HiFi i Master zvuči detaljno i moćno, otprilike onoliko dobro koliko se od digitalnog zapisa uopće može očekivati. Doduše, kako biste to čuli te da bi sve to imalo smisla, morat ćete imati dobar audiosustav. Napominjemo i da je tek manji dio glazbe na Tidalu dostupan u kvaliteti Master, a u kvaliteti HiFi (16-bit/44 kHz FLAC) moći ćete slušati što god želite.

Korisnicima obične, “Premium” pretplate, dostupne su kvalitete zvuka Normal (96 kbps AAC) i High (320 kbps AAC).

Upload i download

Tidal dozvoljava preuzimanje željenih glazbenih albuma preko svoje mobilne aplikacije, u svrhu preslušavanja bez potrošnje mobilnog prometa. Tako preuzetim datotekama nije moguće manipulirati u drugim aplikacijama, niti se mogu trajno pohraniti – bit će vam dostupne sve dok ne prekinete pretplatu. Stolna aplikacija ne nudi mogućnost skidanja glazbe. Uploadanje vlastite fonoteke nije izvedivo ni u jednom obliku. Premda to nije nešto što će vam nužno trebati, činjenica je da konkurenti nude tu mogućnost.

Integracija s drugim uređajima

Poput svih drugih relevantnih servisa za streamanje glazbe, Tidal podržava castanje preko Google Chromecasta, streamanje preko Appleova AirPlaya te je uredno dostupan u najpopularnijim glazbenim sustavima, kao što su Sonos, BluOS, Roon i Heos. Tamo se koristi tako da u pripadajućim mobilnim aplikacijama upišemo podatke za pristup Tidalu, nakon čega iz tih aplikacija imamo pristup našem korisničkom računu i Tidalovoj golemoj fonoteci. Sve to znači da je dobro poveziv s modernim glazbenim sustavima, iako ne na razini Spotifya, čija je tehnologija Connect u tom smislu nenadmašna.

Društvena komponenta

Društvena komponenta servisa za streamanje glazbe uglavnom je marginalizirana, a Tidal u tome odlazi korak dalje – kod njega uopće ne postoji. Pjesme, albume, playliste i izvođače možete podijeliti preko društvenih mreža ili pomoću direktnog linka, generiranog unutar službene aplikacije, ali on će voditi na Tidalov web-svirač.

Dodatne mogućnosti

Izuzev šačice podcastova i goleme sekcije s videospotovima, Tidal nema ništa što bismo okarakterizirali kao dodatnu mogućnost. To mu, doduše, ne uzimamo za zlo; nema ništa loše u tome da se fokus zadrži na temeljnoj funkcionalnosti – slušanju glazbe.

Ukupni dojam

Golemi glazbeni katalog te odlična stolna i mobilna aplikacija jaki su Tidalovi aduti, no naposljetku ćete ga htjeti koristiti ponajviše zbog aspekta u kojemu nema premca – kvalitete zvuka. Korisnici kojima skraćenice FLAC i MQA ne znače ništa, radije će odabrati nekog od konkurenata, poput Spotifya, čija je tražilica osjetno moćnija, a količina personaliziranog sadržaja neusporedivo bogatija.