Najjeftiniji 4K monitor u AOC-ovoj ponudi opremljen je 28-inčnim TN panelom, koji se osvježava na frekvenciji od 60 Hz te nudi podršku za adaptivnu sinkronizaciju pomoću AMD-ova FreeSynca. Radni raspon FreeSynca je od 30 do 60 Hz. Adaptivna sinkronizacija uredno radi i na Nvidijinim grafičkim karticama – kad smo monitor spojili na GeForce GTX 1080, Nvidijin driver uredno ga je prepoznao kao G-Sync kompatibilnog. Naravno, FreeSyncu unatoč, ovo nije gejmerski monitor – podršku za adaptivnu sinkronizaciju treba promatrati tek kao dobrodošao dodatak za povremeno igranje. To smo potvrdili i testiranjem input laga, koje je pokazalo da on u prosjeku iznosi pozamašnih 42,78 milisekundi.

Niska cijena monitora očito je postignuta, među ostalim, izvedbom njegova postolja i nosača. Na stabilnost nemamo prigovora – postolje je široko i dobro podupire ekran – no mogućnosti namještanja položaja ekrana gotovo su nepostojeće; može se naginjati u rasponu od tridesetak stupnjeva, ali manevri poput zakretanja u lijevu i desnu stranu, ili podešavanja po visini, nisu izvedivi. Donji rub ekrana od stola je odmaknut 9,5 centimetara, što će biti dovoljno za korisnike koji pred računalom sjede u nagnutoj stolici. Međutim, ako sjedite uspravno i viši ste od 180 centimetara, prirodni položaj ovog AOC-ova monitora mogao bi vam biti prenizak. Taj se problem većim dijelom može riješiti naginjanjem ekrana unazad, ali ne i montažom na stolni nosač, jer potrebnih rupa za VESA nosače – nema.

Okvir ekrana sa svih strana ima debljinu od jednog centimetra. Kontrole su izvedene u vidu četiriju fizičkih tipki, smještenih na donji rub ekrana, pomoću kojih se bez većih poteškoća putuje kroz OSD i namještaju postavke slike. Na stražnjoj strani ekrana nalaze se svi videoulazi (DisplayPort, HDMI, DVI i VGA) te priključak vanjskog napajanja.

Slika je tvornički namještena na svjetlinu od 269 cd/m² te vrlo visoku temperaturu od 7.453 K. Monitor ne nudi tvornički profil ili postavku temperature boja koja bi ovu brojku spustila na traženih 6.500 K, stoga valja prionuti ručnom namještanju pojedinih kanala boja. Željeni rezultat (6.510 K) postigli smo kad smo crveni kanal namjestili na 50, zeleni na 48, a plavi na 39 (izbornik Color Setup, gdje prvo valja prebaciti Color Temp. na User). Spuštanjem postavke Brightness na 86 dobili smo svjetlinu od 251 cd/m². Gamma je tvornički namještena na Gamma 1, i tako ju je najbolje ostaviti, unatoč tome što nam je kolorimetar pokazao da joj je stvarna vrijednost u tom slučaju 2,4 (želimo da je 2,2) te da krivulja u srednjem dijelu upadljivo odstupa od idealne. Međutim, za vrijednost Gamma 2 iznosi 2,0 i još više odstupa od idealne, a za Gamma 3 iznosi neupotrebljivih 2,7 te se relacija između željene i dobivene stvarne svjetline piksela posve raspada.

Nakon obavljanja spomenutih “korekcija”, subjektivni dojam kvalitete prikaza zapravo je iznenađujuće pozitivan. Boje i tonski prijelazi izgledaju pristojno, a oštrina slike je, zahvaljujući 4K razlučivosti i 28-inčnoj dijagonali, zaista izvanredna. Windowsi preporučuju da se skaliranje sučelja namjesti na 150%, ali korisnici s dobrim vidom moći će raditi i uz 125-postotno skaliranje, koje rezultira još većom količinom ekranskog prostora. Kutovi gledanja, vječita boljka TN panela, nisu toliko niski da bi u kutovima ekrana dolazilo do efekta “vinjetiranja”, ali u pojedinim situacijama je vrlo očito da se radi o TN matrici. Primjerice, kad na ekranu imate bijele površine (dokument u Wordu, primjerice), zapazit ćete da malene korekcije položaja sjedenja rezultiraju promjenom doživljaja čistoće bijele boje.

Kolorimetar je uglavnom potvrdio ono što smo zapazili golim okom: preciznost boja iznenađujuće je visoka (prosječni ∆E je 1,56), a statični kontrastni omjer iznosi razumnih 800:1 (nizak je samo kod malih svjetlina, gdje se spušta na 530:1). Pokrivenost pojedinih prostora boja također je zadovoljavajuća: 97% za sRGB te 76% za Adobe RGB i DCI-P3. Problematična je uniformnost boja po površini panela, zato što njihova preciznost podosta opada na donjoj trećini (ovisno o svjetlini, ∆E seže do 8,6 – situacija je lošija pri nižim svjetlinama). Doduše, kako se ovaj monitor definitivno neće koristiti za iole zahtjevnije grafičke poslove, ovom manjkavošću ne treba pretjerano razbijati glavu. Pozadinsko osvjetljenje prilično je uniformno po čitavoj površini ekrana; ni na kojem dijelu nismo zabilježili odstupanja veća od 10%. Uz donji rub panela na crnoj je podlozi uočljivo blago probijanje.

Od dodatnih mogućnosti, U2879VF nudi mogućnost istodobnog prikaza slike s dva izvora, tako da imamo sliku u slici (Picture-in-Picture) ili sliku pored slike (Picture-by-Picture). U OSD-u jednostavno odabiremo videoulaze koje želimo prikazati tako (DisplayPort, HDMI, DVI i VGA).

Sve u svemu, korektan monitor, ali s izrazito ograničenom upravljivošću i cijenom koja je tristotinjak kuna viša no što bi trebala biti.