Poput LG-jeva odličnog 4K modela 27UL650-W, ovaj Philipsov monitor raspolaže 27-inčnim IPS panelom, ali košta gotovo 1.200 kuna manje, što ga čini jednim od najjeftinijih 4K modela na tržištu. Za 2.200 kuna dobiva se solidan monitor sa samo dvije istaknutije mane. Prva i očitija, postolje i nosač ekrana izvedeni su mu tako da ne dopuštaju nijedan način prilagodbe položaja ekrana, izuzev uobičajenog naginjanja. Reguliranje po visini, zakretanje ulijevo i udesno, pivotiranje – ništa od toga nije izvedivo, barem ne bez kupnje poštenog stolnog nosača, koji se na monitor može spojiti zahvaljujući postojanju VESA rupa (100x100).

Drugi nedostatak iskristalizirao se tek nakon što smo na Philipsovu uzdanicu prislonili kolorimetar te ustanovili da je pozadinsko osvjetljenje vrlo neravnomjerno. Lijeva trećina ekrana upadljivo je tamnija od desne – do punih 25%, što postaje uočljivo i golim okom. To će stvoriti probleme svakome tko ovaj monitor planira koristiti za dizajnerske, fotografske i slične poslove, a za svakodnevni rad ne radi se o nečemu što bi Philips 278E1A učinilo neupotrebljivim. Štoviše, manje zahtjevni korisnici vjerojatno neće ni uočiti da svjetlina nije konzistentna.

Brojni drugi aspekti ekranskog prikaza zaista su dobri. Ugrađeni IPS panel pokriva 100% sRGB prostora boja (79% Adobe RGB i 81% DCI-P3), a test preciznosti boja daje prosječni ∆E od 0,59, bez odstupanja većih od 1 za svih 48 testiranih tonova boja. Gamma krivulja pažljivo prati referentnu i ima brojčanu vrijednost koja se posve poklapa s onome koju odaberemo u OSD-u. To vrijedi za gammu 2,2, ali i sve ostale koje OSD nudi (1,8, 2,0, 2,4 i 2,6). Statični kontrastni omjer iznosi natprosječnih 900:1, a svjetlina seže sve do 381 cd/m², što nam daje mnogo prostora za namještanje prikaza prema vlastitim preferencijama. Ipak, najbolja slika bez hardverske kalibracije dobiva se kad se Brightness spusti na 54 te kad ručno namjestimo pojedine kanale boja (Color > User Define), tako da crveni ostavimo na 100, zeleni spustimo na 95, a plavi na 94. Te modifikacije na testiranom su primjerku rezultirale temperaturom bijele boje od 6.528 K i svjetlinom od točno 250 cd/m². Uniformnost boja na većem je dijelu ekrana vrlo dobra (∆E manji od 2), no na donjoj trećini osjetno opada te ∆E raste ovdje preko 3 (u donjem lijevom uglu i preko 4).

Iz svega navedenog jasno je kako se ne radi o monitoru koji bi se mogao preporučiti za grafički zahtjevnije zadatke, ali koji istodobno biva sasvim iskoristiv za uobičajeni uredski i kućni rad. Poslužit će i za povremeno igranje, s obzirom na nizak izmjereni input lag (13,75 milisekunde u prosjeku) i zadovoljavajuću oštrinu pokretnih objekata, koja se postiže tako da otiđemo u izbornik Picture > SmartReponse te postavku namjestimo na Faster.

Vanjština Philipsova monitora oku je ugodna, zahvaljujući vrlo tankim rubovima ekrana s gornje i bočnih strana, kao i prilično tankom profilu, koji valja zahvaliti selidbi napajanja iz kućišta monitora u vanjski adapter. Postavkama slike upravlja se pomoću tipki na donjem rubu okvira ekrana, a preko solidnog OSD-a, kroz koji nije naporno navigirati. Svi konektori smješteni su straga, gdje nalazimo DisplayPort i dva HDMI videoulaza, 3,5-milimetarski konektor za slušalice te 3,5-milimetarski priključak za vanjske izvore zvuka. Ugrađeni zvučnici očekivano su loši te se njihovim korištenjem najbolje ne zamarati.