Pomalo je neobično vidjeti 24-inčni monitor s ekranom 4K razlučivosti, ali za to postoji jednostavan razlog: Dell P2415Q svjetlo je dana ugledao prije više od pet godina, u vrijeme kad je 24-inčna dijagonala bila svojevrsni standard, a ponuda 28 i 32-inčnih 4K modela praktički nije postojala. Za 4K razlučivost pri 24-inčnoj dijagonali, Windowsi preporučuju da se skaliranje sučelja namjesti na 200%, čime se dobiva radna površina ekvivalentna korištenju Full HD razlučivosti uz 100-postotno skaliranje (uz veću oštrinu prikaza, naravno). Time se, međutim, poništava jedan od glavnih razloga nabavke 4K monitora, a to je upravo veća količina prostora za razvlačenje prozora aplikacija. Više prostora dobit ćete ručnim smanjenjem stope skaliranja, ali na ovom monitoru nema smisla ići ispod 150% (ekvivalent razlučivosti 2.560x1.440 uz skaliranje od 100%), jer elementi Windowsa tada postaju presitni.

Dellova vremešna uzdanica u nekim je aspektima zadržala svoju draž. Primjerice, uz gustoću piksela od 185 PPI, isporučuje zaista izvanredno oštru sliku, stoga grafički elementi, poput fontova, izgledaju zadivljujuće, osobito ako ste ranije gledali u Full HD monitor iste dijagonale. Nije se pokvarila ni preciznost boja ugrađenog 8-bitnog AH-IPS panela – kolorimetar pokazao nam je prosječni ∆E od 0,85, što je odličan rezultat, dostojan Dellova pedigrea u svijetu ozbiljnih monitora. Isto vrijedi i za izmjerenu gammu, koju nije moguće ručno mijenjati, ali je kirurški točna: vrijednost joj iznosi 2,2, a krivulja savršeno prati referentnu.

Među detaljima koji kod ovog monitora (još uvijek) oduševljavaju, ne možemo ne istaknuti i izvedbu njegova postolja i nosača. Postolje je elegantno i izrazito stabilno, a nosač izveden tako da dozvoljava sve načine namještanja položaja ekrana. Ekran se može naginjati, zakretati ulijevo i udesno, namještati po visini (od četiri do 17 centimetara, promatramo li udaljenost donjeg ruba ekrana od radne površine) te pivotirati za 90°, u smjeru kazaljke na satu. Na desni rub okvira ekrana smjestile su se tipke za intuitivno upravljanje postavkama slike, a sviđa nam se i ponuda konektora: uz DisplayPort, Mini-DisplayPort i HDMI videoulaze te DisplayPort videoizlaz (za ulančavanje monitora), tu su tri USB porta. Radi se o USB 2.0 portovima pa se ne treba nadati visokim brzinama prijenosa podataka sa spojenih USB 3.0 memorija, no kako su portovi ionako smješteni straga, u blizinu spomenutih videoulaza, ionako ih ni za što nije praktično koristiti, osim za spajanje uređaja koje neprestano koristimo, poput miša i tipkovnice.

S druge strane, postoje i neki elementi radi kojih će se većina okrenuti konkurentskim modelima novijeg datuma. Tu ponajprije mislimo na cijenu – P2415Q košta 3.475 kuna, što je više no što ćete morati izdvojiti za 28-inčne, ali i neke 32-inčne modele s VA panelima 4K razlučivosti. No nije problem samo u cijeni. Testiranje je pokazalo manjkavosti u pojedinim drugim aspektima, s kojima ovaj monitor prije pet godina nije imao poteškoća, iz čega se može naslutiti da je Dell u nekom trenutku promijenio korišteni panel ili – još izglednije – pozadinsko osvjetljenje. Primjerice, maksimalna svjetlina kod testiranog je primjerka ispodprosječna, zato što seže samo do 257 cd/m². To je dovoljno za kombinirani dnevni i noćni rad, ali dio korisnika preferira vrlo svijetle ekrane, pa svjetlinu gura do i preko 300 cd/m², što se na testiranom P2415Q jednostavno ne može postići.

Statični kontrastni omjer kreće se između 500:1 i 720:1, u ovisnosti o svjetlini – moderni IPS paneli bliže su vrijednosti od 1.000:1. Posljednje i najproblematičnije, uniformnost boja razočarava. U gornjem desnom i donjem lijevom dijelu ekrana izmjerili smo ∆E u rasponu od 4 do 6,4, što znači da boje na tom mjestu neće izgledati identično kao na drugim dijelovima ekrana. Istina, to možda nisu razlike koje ćete lako uhvatiti golim okom, ali one definitivno postoje – i stvorit će poteškoće korisnicima koji monitor planiraju upotrebljavati za obradu fotografija, montažu videa i slične, zahtjevnije zadatke. Činjenicu da pozadinsko osvjetljenje nije onakvo kakvo je bilo, potvrđuje i test njegove uniformnosti, koji je pokazao do 20% tamnija područja u donjem lijevom i desnom uglu ekrana, u odnosu na sredinu, koja je najsvjetlija.

Ako ste još uvijek zagrijani za ovaj monitor, zanimat će vas da se temperatura boja od 6.500 K i svjetlina od 250 cd/m² postižu postavljanjem postavke Brightness na 96 te odlaskom u izbornik Color > Preset Modes > Custom Color, gdje ručno valja namjestiti kanale boja na 100 (crveni), 98 (zeleni) i 90 (plavi). Doduše, naletite li na primjerak s kvalitetnijim panelom od ovog testiranog, morat ćete koristiti drugačije postavke.